Jevanđelje po Luki 20

1 Jednoga od tih dana, dok je u hramu poučavao narod i propovijedao jevanđelje, dođoše nada nj sveštenički glavari i pismoznanci sa starješinama

2 Te prozboriše, rekavši mu, Reci nam, kojom vlašću to činiš? ili, ko je taj koji ti je dao tu vlast?

3 I odgovori on i reče im, Upitaću i ja vas nešto; i odgovorite mi:

4 Je li Jovanovo krštenje bilo od neba ili od ljudi?

5 I umovahu oni međusobno, govoreći, Ako kažemo, Od neba; on će reći, Zašto mu onda niste povjerovali?

6 Ali ako kažemo, Od ljudi; sav će nas narod kamenovati: jer su uvjereni da je Jovan bio prorok.

7 I odgovoriše da ne mogu reći odakle ono bješe.

8 I reče Isus njima, Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.

9 Tada on poče narodu pripovijedati ovo poređenje: Neki čovjek je posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i na duže vrijeme otputovao u daleku zemlju.

10 A kada je došlo vrijeme, posla on slugu vinogradarima da mu daju od vinogradova roda; ali ga vinogradari istukoše i otposlaše praznih ruku.

11 I posla on drugoga slugu; ali oni i njega istukoše, osramotiše i otposlaše praznih ruku.

12 Još posla i trećega; ali oni i njega izraniše i izbaciše.

13 Tada reče gospodar vinograda, Šta da učinim? Poslaću im svog ljubljenog sina: može biti da će njega poštovati kada ga vide.

14 Ali kada ga vinogradari ugledaše, rasudiše međusobno, rekavši, To je nasljednik: ubijmo ga da nasljedstvo bude naše.

15 I izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Šta će im, dakle, učiniti gospodar vinograda?

16 Doći će i pogubiće te vinogradare, a vinograd će dati drugima. Kada su oni to čuli, rekoše, Ne daj Bože!

17 I pogleda ih on i reče, Šta, onda, znači to što je pisano, Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni?

18 Ko god padne na taj kamen, smrskaće se, a na koga on padne, u prah će ga satrti.

19 I pokušaše istoga trena sveštenički glavari i pismoznanci staviti ruke na nj; ali bojahu se naroda, jer su shvatili da je protiv njih ispripovijedao to poređenje.

20 I vrebahu na nj; i poslaše uhode koje se građahu pravedni, da ga uhvate u riječi i predaju vlasti i rukovodstvu upraviteljevom.

21 I upitaše ga, rekavši, Učitelju, znamo da pravo govoriš i naučavaš, i nisi pristrasan ni prema kome, nego odista naučavaš put Božji:

22 Je li nam dopušteno dati porez ćesaru ili nije?

23 Ali on proniknu njihovu lukavost i reče im, Zašto me iskušavate?

24 Pokažite mi novčić. Čiji lik i natpis ima? Oni odgovoriše, Ćesarev.

25 I reče im on, Dajte, stoga, ćesaru ono što je ćesarevo, a Bogu ono što je Božje.

26 I ne mogoše ga uhvatiti u riječima pred narodom pa, zadivljeni njegovim odgovorom, umuknuše.

27 Tada dođoše k njemu neki od sadukejā, koji poriču da postoji vaskrsenje, i upitaše ga

28 Rekavši, Učitelju, Mojsije nam je napisao, Ako nečiji brat, koji je imao ženu, umre bez djece, neka njegov brat uzme tu ženu i podigne sjeme svome bratu.

29 Bjehu, dakle, sedmorica braće: i uze prvi ženu i umrije bez djece.

30 I drugi je uze za ženu, ali i on umrije bez djece.

31 I treći je uze, a tako i sva sedmorica: i ne ostaviše djece i pomriješe.

32 Nakon svih njih umrije i žena.

33 Dakle, kome od njih je žena po vaskrsenju? jer sedmorica su je imala za ženu.

34 I odgovori im Isus, rekavši, Djeca ovoga svijeta žene se i udaju:

35 Ali oni koji budu smatrani dostojnima onoga svijeta i vaskrsenja od mrtvih, ne žene se niti se udaju.

36 Ni umrijeti više ne mogu: jer su jednaki anđelima; i djeca su Božja, jer su djeca vaskrsenja.

37 A da mrtvi vaskrsavaju pokazao je i Mojsije kod grma, kad je Gospoda nazvao Bogom Avrahamovim, i Bogom Isakovim, i Bogom Jakovljevim.

38 Jer nije on Bog mrtvih, nego živih: jer svi njemu žive.

39 Odgovarajući, neki od pismoznanaca rekoše, Učitelju, dobro si rekao.

40 I ne usuđivahu ga se nakon toga išta pitati.

41 I reče im, Kako to govore da je Hrist sin Davidov?

42 I sām David je u knjizi Psalama rekao, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna

43 Dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama.

44 David ga, dakle, naziva Gospodom; kako mu je, onda, sin?

45 Tada, dok ga je slušao sav narod, reče on svojim učenicima,

46 Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim plaštovima, i vole pozdrave na trgovima i najviša sjedala u sinagogama i glavna mjesta na gozbama;

47 Koji proždiru kuće udovicā i za izgovor se dugo mole: oni će primiti veću kaznu.