Jevanđelje po Luki 2

1 U one dane iziđe odredba ćesara Avgusta da se popiše sav svijet.

2 (Bješe to prvi popis izvršen kada je upravitelj Sirije bio Kirinije.)

3 I išli su na popis svi, svaki u svoj grad.

4 I Josif je uzišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Vitlejem (jer on bješe iz kuće i loze Davidove),

5 Da se upiše zajedno s Marijom, svojom isprošenom ženom, koja bješe trudna.

6 I dok bjehu ondje, navršiše se dani da ona rodi.

7 I rodi ona svoga sina, prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle, jer za njih ne bješe mjesta u svratištu.

8 I bjehu u tome kraju pastiri, koji prebivahu u polju čuvajući noću stražu nad svojim stadom.

9 I gle, anđeo Gospodov dođe nad njih i slava ih Gospodova obasja: i silno se prestrašiše.

10 I reče im anđeo, Ne bojte se; jer evo, javljam vam dobru vijest o velikoj radosti, koja će biti za sav narod.

11 Danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj, koji je Hrist Gospod.

12 A ovo će vam biti znak: Naći ćete novorođenče povijeno u pelene gdje leži u jaslama.

13 I odjednom se anđelu pridruži mnoštvo nebeske vojske hvaleći Boga i govoreći,

14 Slava Bogu u visinama, a na zemlji mir, prema ljudima dobra volja.

15 Čim su anđeli otišli od njih u nebo, pastiri rekoše jedan drugome, Pođimo, dakle, do Vitlejema i pogledajmo šta se to dogodilo, što nam je Gospod obznanio.

16 I dođoše žurno te nađoše Mariju i Josifa, i novorođenče gdje leži u jaslama.

17 A kada su vidjeli to, obznaniše posvuda ono što im bješe rečeno o tome djetetu.

18 I zadiviše se svi koji su to čuli tome što su im ispripovijedali pastiri.

19 A Marija je čuvala sve te riječi u sebi i promišljala o njima u svome srcu.

20 I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im bješe rečeno.

21 A kada se navršilo osam dana za obrezanje djeteta, nazvaše ga imenom ISUS, kako ga je nazvao anđeo prije nego je začet u utrobi.

22 Kada su se po Mojsijevom zakonu navršili dani njezinog čišćenja, doniješe ga u Jerusalim prikazati Gospodu

23 (Kao što je pisano u Gospodovom zakonu, Svako muško koje otvori matericu nazvaće se svetim Gospodu),

24 I prinijeti žrtvu po onome što je rečeno u Gospodovom zakonu, Par grlica ili dva mlada goluba.

25 I gle, bješe u Jerusalimu neki čovjek imena Simeon; a taj čovjek, pravedan i pobožan, iščekivao je utjehu Izraelovu: i bješe na njemu Duh Sveti.

26 Nјemu bī objavljeno po Duhu Svetome da neće vidjeti smrt prije no što vidi Gospodovog Hrista.

27 I dođe on po Duhu u hram i, kada roditelji uniješe dijete Isusa da obave za nj što treba po običaju zakona,

28 Uze ga on u ruke te blagoslovi Boga i reče,

29 Sada otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru:

30 Jer su oči moje vidjele tvoje spasenje,

31 Koje si pripremio pred licem svih naroda;

32 Svjetlo da rasvijetli neznabošce i slavu tvog naroda, Izraela.

33 I divljahu se Josif i majka njegova tome što se o njemu govori.

34 I blagoslovi ih Simeon te reče Mariji, majci njegovoj, Gle, ovo dijete je postavljeno za pad i uzdignuće mnogima u Izraelu; i za znak kome će se protiviti

35 (Jest, a i tebi samoj će mač probosti dušu) da se razotkriju namisli mnogih srdaca.

36 I bješe neka Ana, proročica, kći Fanuelova, iz Asirova plemena: ona bješe u poodmakloj dobi, a od doba svoga djevičanstva živjela je s mužem sedam godina;

37 I bješe ona udovica od otprilike osamdeset i četiri godine, koja nije napuštala hram, nego je danju i noću služila Bogu postovima i molitvama.

38 I ona je, došavši upravo u taj čas, na isti način dala hvalu Gospodu i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jerusalimu.

39 I kada su obavili sve po Gospodovom zakonu, vratiše se oni u Galileju, u svoj grad Nazaret.

40 A dijete je raslo i jačalo u duhu ispunjujući se mudrošću: i bješe na njemu milost Božja.

41 A njegovi su roditelji svake godine išli u Jerusalim na praznik pashe.

42 I kada mu bješe dvanaest godina, uziđoše oni u Jerusalim po običaju toga praznika.

43 A kada dane provedoše, dok su se vraćali, dječak Isus ostade u Jerusalimu; a nisu za to znali Josif i majka njegova.

44 Pretpostavljajući da je među saputnicima, prevališe dan hoda; i tražili su ga među rodbinom i znancima.

45 Ne našavši ga, vratiše se natrag u Jerusalim tražeći ga.

46 I nakon tri dana nađoše ga u hramu gdje sjedi posred učiteljā, sluša ih i ispituje.

47 A svi koji su ga slušali bjehu zapanjeni njegovom razboritošću i odgovorima.

48 A kada ga ugledaše, začudiše se; i reče mu majka njegova, Sine, zašto si nam to učinio? gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.

49 I reče im on, Kako to da ste me tražili? niste li znali da mi se baviti onime što je Oca mog?

50 No oni ne razumješe riječ koju im je rekao.

51 I siđe s njima te dođe u Nazaret i bješe im podložan. A majka njegova je čuvala sva ta kazivanja u svome srcu.

52 I napredovao je Isus u mudrosti i stasu i naklonosti s Bogom i ljudima.