Jevanđelje po Luki 18

1 I ispripovijeda im poređenje kako treba svagda moliti i ne sustati,

2 Rekavši, U jednome gradu bješe neki sudija koji se Boga nije bojao, a za ljude nije mario.

3 A bješe u tome gradu neka udovica; i dođe ona k njemu, rekavši, Odbrani me od moga protivnika.

4 On neko vrijeme ne htjede: ali kasnije reče u sebi, Premda se Boga ne bojim, a za ljude ne marim,

5 Ipak ću, jer mi dosađuje, odbraniti ovu udovicu da mi ne dolazi neprestano dosađivati.

6 I reče Gospod, Čujte šta govori nepravedni sudija.

7 Neće li onda Bog odbraniti svoje izabranike, koji mu vape danima i noćima, premda je dugo strpljiv s njima?

8 Kažem vam da će ih žurno odbraniti. No hoće li Sin čovječji, kada dođe, naći vjeru na zemlji?

9 A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravednici, a druge prezirali, ispripovijeda ovo poređenje:

10 Dva su čovjeka uzišla u hram da mole: jedan farisej, a drugi carinik.

11 Farisej je stajao i u sebi se molio ovako, Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: izrabljivači, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik.

12 Postim dvaput sedmično, dajem desetinu od svega što steknem.

13 A carinik, stojeći podalje, ne htjede ni oči podići prema nebu, nego se udaraše u prsa govoreći, Bože, milostiv budi meni grešniku.

14 Kažem vam, taj je sišao opravdan svojoj kući, a ne onaj: jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen; a onaj koji se ponizuje, biće uzvišen.

15 A donosili su mu i odojčad da ih dotakne; ali su ih njegovi učenici, vidjevši to, korili.

16 No Isus ih dozva k sebi i reče, Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.

17 Zaista, kažem vam, Ko god ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, nipošto neće ući u nj.

18 I upita ga neki velikaš, rekavši, Učitelju dobri, šta treba da činim da naslijedim vječni život?

19 Isus mu reče, Zašto me zoveš dobrim? niko nije dobar osim jednog, a to je Bog.

20 Zapovijesti znaš, Ne čini preljubu, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Poštuj oca svog i majku svoju.

21 I reče on, Sve sam to držao još od svoje mladosti.

22 Čuvši to, reče mu Isus, Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, slijedi me.

23 Kada on to čū, silno se ražalosti: jer bješe vrlo bogat.

24 A kada Isus vidje kako se ovaj silno ražalostio, reče, Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!

25 Jer lakše je kamili proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.

26 I rekoše oni koji su to čuli, Pa ko se onda može spasiti?

27 A on reče, Ono što je nemoguće s ljudima, moguće je s Bogom.

28 Tada Petar reče, Evo, mi smo sve ostavili i slijedimo tebe.

29 I reče im on, Zaista, kažem vam, Nema ni jednoga ko je ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu zbog kraljevstva Božjeg,

30 A da neće primiti mnogostruko već u ovome vremenu, a u budućem svijetu život vječiti.

31 Tada uze on k sebi dvanaestoricu i reče im, Evo uzlazimo u Jerusalim i dovršiće se sve što su proroci napisali o Sinu čovječjem.

32 Jer on će biti predan neznabošcima i izrugan, zlostavljen i popljuvan;

33 I izbičevaće ga i ubiti, ali će on treći dan vaskrsnuti.

34 No oni ništa od toga nisu razumjeli: to kazivanje im bješe skriveno i nisu shvatili to što je bilo rečeno.

35 A kada se približio Jerihonu, kraj puta je sjedio i prosio neki slijepac.

36 I čuvši mnoštvo gdje prolazi, upita on šta je to.

37 I rekoše mu da prolazi Isus Nazarećanin.

38 I povika on, rekavši, Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.

39 Oni koji su išli ispred ućutkivahu ga; no on je još jače vikao, Sine Davidov, smiluj mi se!

40 I zaustavi se Isus i zapovjedi da ga dovedu k njemu; a kada je prišao bliže, upita ga on

41 Rekavši, Šta želiš da ti učinim? I reče on, Gospode, da progledam.

42 I reče mu Isus, Progledaj: vjera te tvoja spasila.

43 I odmah on progleda te pođe za njim slaveći Boga; a sav narod, vidjevši to, dade hvalu Bogu.