Jevanđelje po Luki 17

1 Tada reče on učenicima, Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onome po kome one dolaze!

2 Korisnije bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat i on bude bačen u more nego da sablazni jednoga od ovih malenih.

3 Čuvajte se: Ako brat tvoj sagriješi protiv tebe, prekori ga; i ako se pokaje, oprosti mu.

4 I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta ti se obrati govoreći, Kajem se; ti mu oprosti.

5 I rekoše apostoli Gospodu, Uvećaj nam vjeru.

6 I reče im Gospod, Da imate vjeru kao zrno gorušice, rekli biste ovome dudu, Iščupaj se s korijenom i posadi se u more! i poslušao bi vas.

7 A koji od vas će sluzi kog ima, koji mu ore ili pase stoku, kada se vrati s polja reći, Idi i sjedni k jelu?

8 Neće li mu reći, Pripremi ono što ću večerati pa se opaši i poslužuj mi dok se ne najedem i napijem, a potom ćeš ti jesti i piti?

9 Zar treba da zahvali tome sluzi zato što je izvršio ono što mu je bilo zapovjeđeno? Mislim da ne treba.

10 Tako i vi; kada izvršite sve što vam je zapovjeđeno, recite, Sluge smo beskorisne: učinili smo ono što smo bili dužni da učinimo.

11 A kada je putovao u Jerusalim, prolazio je između Samarije i Galileje.

12 I dok je ulazio u neko selo, susretoše ga desetorica gubavaca koji stajahu podalje.

13 I digoše oni glas i rekoše, Isuse, Učitelju, smiluj nam se.

14 A kada ih je ugledao, reče im, Idite i pokažite se sveštenicima. I dok su išli, očistiše se.

15 A jedan od njih se, vidjevši da je ozdravio, vrati natrag slaveći na sav glas Boga;

16 I baci se ničice k njegovim nogama zahvaljujući mu: a taj bješe Samarjanin.

17 I odgovori Isus, rekavši, Nisu li se očistila desetorica? Pa gdje su ona devetorica?

18 Nije se našao ni jedan koji bi se vratio i dao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.

19 I reče mu, Ustani, idi: vjera te tvoja iscijelila.

20 A kada ga fariseji upitaše kada će doći kraljevstvo Božje, on im odgovori, rekavši, Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetno;

21 Niti će reći, Evo ovdje! ili, Eno ondje! jer gle, kraljevstvo Božje je u vama.

22 I reče on učenicima, Doći će dani kada ćete zaželjeti da vidite jedan od danā Sina čovječjega, ali ga nećete vidjeti.

23 I govoriće vam, Gle ovdje; ili, gle ondje: ne odlazite i ne slijedite ih.

24 Jer kao munja što sijevne s jednoga kraja ispod neba i bljesne do drugoga kraja ispod neba, tako će biti i Sin čovječji u svoj dan.

25 No najprije treba on mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga naraštaja.

26 I kao što je bilo u Nojeve dane, tako će biti i u dane Sina čovječjega:

27 Jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kada je Noje ušao u kovčeg, i došao je potop i sve ih uništio.

28 Slično kao što je bilo u Lotove dane: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili;

29 Ali istoga dana kada je Lot izišao iz Sodome, zapljuštao je oganj i sumpor s neba i sve ih uništio.

30 Isto će tako biti u dan kada se Sin čovječji objavi.

31 Neka u taj dan onaj ko bude na krovu, a njegove stvari u kući, ne silazi da ih odnese. Isto tako i onaj u polju, neka se ne vraća natrag.

32 Sjetite se Lotove žene.

33 Ko god bude pokušao da spasi svoj život, izgubiće ga; a onaj ko ga izgubi, sačuvaće ga.

34 Kažem vam, one će noći dvojica biti u jednoj postelji: jedan će biti uzet, a drugi će biti ostavljen.

35 Dvije će mljeti zajedno: jedna će biti uzeta, a druga će biti ostavljena.

36 Dvojica će biti u polju: jedan će biti uzet, a drugi će biti ostavljen.

37 Odgovoriše i rekoše mu, Gdje, Gospode? A on im reče, Gdje god je tijelo, ondje će biti okupljeni orlovi.