Jevanđelje po Luki 16

1 I reče on i svojim učenicima, Bješe neki bogat čovjek koji imaše upravitelja; a toga optužiše da mu rasipa imetak.

2 I pozva ga on i reče mu, Šta to čujem o tebi? položi račun o svom upravljanju; jer više ne možeš biti upravitelj.

3 Tada upravitelj reče u sebi, Šta da učinim? jer mi moj gospodar oduzima upravu: kopati ne mogu, prositi se stidim.

4 Znam šta ću učiniti da me, kada budem uklonjen s uprave, prime u svoje kuće.

5 I pozva k sebi svakog pojedinog dužnika svoga gospodara te reče prvome, Koliko duguješ mome gospodaru?

6 I reče on, Sto bata ulja. I reče mu, Uzmi svoju obveznicu, brzo sjedni i napiši pedeset.

7 Tada reče drugome, A koliko ti duguješ? I reče on, Sto mjera pšenice. I reče mu, Uzmi svoju obveznicu i napiši osamdeset.

8 I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja zato što je mudro učinio: jer su sinovi ovoga svijeta mudriji u svome naraštaju negoli djeca svjetla.

9 I ja vama kažem, Steknite sebi prijatelje od mamona nepravednosti da vas, kada zakažete, prime u vječite stanove.

10 Onaj ko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; i onaj ko je u najmanjem nepravedan, nepravedan je i u najvećem.

11 Ako, dakle, niste bili vjerni u nepravednom mamonu, ko će vam povjeriti istinsko bogatstvo?

12 I ako niste bili vjerni u tuđem, ko će vam vaše dati?

13 Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.

14 Sve to slušahu pohlepni fariseji i izrugivahu mu se.

15 I reče im, Vi ste ti koji se prave pravednim pred ljudima; ali zna Bog vaša srca: jer ono što je ljudima uzvišeno, gnusoba je pred Bogom.

16 Zakon i proroci bjehu do Jovana: od tog vremena kraljevstvo Božje se propovijeda, i svaki čovjek u nj silom navaljuje.

17 I lakše će nebo i zemlja proći negoli propasti ijedna crtica iz zakona.

18 Ko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljubu; i ko god se oženi onom koju je njezin muž otpustio, čini preljubu.

19 Bješe neki bogataš koji se odijevao u grimiz i finu tkaninu te se svaki dan sjajno gostio;

20 I bješe i neki siromah po imenu Lazar, koji je ležao pred njegovom kapijom sav u čirevima,

21 I priželjkivao da se nasiti mrvicama što su padale s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

22 I umrije siromah te ga odniješe anđeli u Avrahamovo naručje, a umrije i bogataš i bī ukopan.

23 I, u mukama u paklu, podiže on svoje oči te izdaleka ugleda Avrahama, i Lazara u njegovom naručju.

24 I povika, govoreći, Oče Avrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vrh svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se mučim u ovom plamenu.

25 Ali Avraham reče, Sine, sjeti se da si za života primio svoja dobra, a tako i Lazar zla: sada se on tješi, a ti se mučiš.

26 I uza sve to, između nas i vas postavljena je golema provalija, tako da oni koji bi htjeli preći odavde k vama ne mogu, ni oni koji bi odande k nama ne mogu.

27 Tada on reče, Molim te onda, oče, da ga pošalješ u kuću mog oca:

28 Jer imam petoricu braće; neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto mučenja.

29 Reče mu Avraham, Imaju Mojsija i proroke; neka njih poslušaju.

30 I reče on, Ne, oče Avrahame: nego, ode li ko od mrtvih k njima, pokajaće se.

31 I reče mu on, Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće ih uvjeriti ni ako ko od mrtvih ustane.