Jevanđelje po Luki 15

1 Tada mu se približavahu svi carinici i grešnici da ga čuju.

2 A fariseji i pismoznanci mrmljahu, govoreći, Ovaj prima grešnike i jede s njima.

3 I ispripovijeda im on ovo poređenje, govoreći,

4 Koji to čovjek od vas, ako ima sto ovaca i izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustari i ode za izgubljenom dok je ne nađe?

5 A kada je nađe, stavi je na svoja ramena radujući se.

6 I došavši kući, sazove svoje prijatelje i susjede govoreći im, Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu koja bješe izgubljena.

7 Kažem vam, tako će u nebu biti veća radost zbog jednoga grešnika koji se pokaje negoli zbog devedeset i devet pravednih koji ne trebaju pokajanje.

8 Ili, koja to žena, ako ima deset srebrnih novčića i izgubi jedan od njih, ne zapali svijeću, pomete kuću i pažljivo traži dok ga ne nađe?

9 A kada ga nađe, pozove svoje prijateljice i susjetkinje, govoreći, Radujte se sa mnom, jer sam našla novčić koji bjeh izgubila.

10 Tako je, kažem vam, radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se pokaje.

11 I reče, Neki čovjek imaše dva sina.

12 I reče mlađi od njih ocu, Oče, daj mi dio imetka koji mi pripada. I razdijeli im on svoja sredstva za život.

13 I nekoliko dana kasnije, mlađi sin skupi sve, otputova u daleku zemlju i protraći ondje svoj imetak živeći razvratnim životom.

14 A kada je sve potrošio, nastade silna glad u onoj zemlji pa on poče oskudijevati.

15 I ode te se pridruži jednom građaninu te zemlje, a on ga posla na svoja polja da hrani svinje.

16 I rado bi napunio svoj trbuh mahunama što su ih jele svinje, ali mu ih niko nije davao.

17 A kada je došao k sebi, reče, Koliki najamnici mog oca imaju obilje hljeba, a ja umirem od gladi!

18 Ustaću, otići svome ocu i reći mu, Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom,

19 I nisam više dostojan zvati se tvojim sinom: učini me jednim od svojih najamnika.

20 I ustade on i pođe svome ocu. No dok još bješe daleko, ugleda ga njegov otac, sažali se, potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga.

21 I reče mu sin, Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom, i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.

22 No otac reče svojim slugama, Iznesite najbolji plašt i odjenite ga; i stavite mu prsten na ruku i obuću na noge;

23 I dovedite ugojeno tele i zakoljite ga, da jedemo i veselimo se:

24 Jer mi ovaj sin bješe mrtav i oživje; izgubljen bješe i nađen je. I počeše se veseliti.

25 A njegov stariji sin bješe u polju: i kada se pri povratku približio kući, začu on svirku i ples.

26 I dozva jednoga od slugu i raspita se šta to znači.

27 Ovaj mu reče, Došao ti je brat pa je tvoj otac zaklao ugojeno tele, zato što ga je živa i zdrava dočekao.

28 I rasrdi se on i ne htjede da uđe. Stoga njegov otac iziđe i poče ga zaklinjati.

29 A on, odgovarajući, reče svome ocu, Evo, tolike ti godine služim i nikada nisam prekršio tvoju zapovijest: no nikada mi ni jare nisi dao da se proveselim sa svojim prijateljima;

30 Ali čim je došao taj tvoj sin, koji ti je s bludnicama prožderao imetak, ti si za njega zaklao ugojeno tele.

31 I reče mu on, Sine, ti si uvijek sa mnom i sve moje tvoje je.

32 No trebalo se veseliti i radovati: jer ovaj tvoj brat bješe mrtav i oživje, izgubljen bješe i nađen je.