Jevanđelje po Luki 14

1 Kada je jednom na sabatnji dan otišao pojesti hljeba u kuću nekog farisejskog starješine, oni ga vrebahu.

2 I gle, bješe pred njim neki čovjek koji imaše vodenu bolest.

3 I reče Isus, odgovarajući zakonoznancima i farisejima, Je li dopušteno liječiti na sabatnji dan?

4 No oni ćutahu. I dotače onoga, ozdravi ga i otpusti.

5 I odgovori im, rekavši, Koji od vas, padne li mu magarac ili vō u jamu, neće odmah ići da ga izvuče na sabatnji dan?

6 I ponovo mu ne mogahu odgovoriti na to.

7 I ispripovijeda poređenje onima koji bjehu pozvani, kada ih je vidio kako biraju prva mjesta, rekavši im,

8 Kada te ko pozove na svadbu, ne sjedaj na najviše mjesto; da ne bude pozvan neko časniji od tebe,

9 Pa dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i veli ti, Ustupi mjesto ovome. Tada ćeš, postiđen, morati da zauzmeš najniže mjesto.

10 Nego, kada si pozvan, idi i sjedni na najniže mjesto; tako da ti onaj koji te pozvao, kada dođe, veli, Prijatelju, pomakni se naviše. Biće ti to tada na čast pred svima koji sjede s tobom za stolom.

11 Jer svaki koji se uzvisuje, biće ponižen, a onaj koji se ponizuje, biće uzvišen.

12 Tada i onome koji ga je pozvao reče, Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede: da ne bi i oni tebe zauzvrat pozvali i nadoknadili ti.

13 Nego, kada priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe;

14 I bićeš blagosloven, zato što ti oni nemaju čime nadoknaditi: jer će ti se nadoknaditi za vaskrsenja pravednih.

15 Čuvši to, jedan od onih koji su sjedili s njim za stolom reče mu, Blagosloven je onaj ko bude jeo hljeb u Božjem kraljevstvu.

16 Tada mu on reče, Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge.

17 I posla svoga slugu u doba večere da pozvanima kaže, Dođite, jer sve je već spremno.

18 A oni svi jednodušno počeše tražiti izgovor. Prvi mu reče, Nјivu sam kupio i moram ići da je pogledam. Molim te, izvini me.

19 Drugi reče, Kupio sam pet jarmova volova i idem ih okušati. Molim te, izvini me.

20 A treći reče, Oženio sam se i zato ne mogu doći.

21 Vrativši se, taj sluga javi to svome gospodaru. Tada gospodar kuće, gnjevan, reče svome sluzi, Iziđi brzo na trgove i gradske ulice i dovedi ovamo siromahe, i sakate, i hrome, i slijepe.

22 I reče sluga, Gospodaru, učinjeno je kao što si naredio, i još ima mjesta.

23 I reče gospodar sluzi, Iziđi na glavne puteve i među živice i natjeraj ih da uđu, da mi se napuni kuća.

24 Jer, kažem vam da nijedan od onih ljudi koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.

25 S njim je išlo veliko mnoštvo: i okrenu se on te im reče,

26 Dođe li ko k meni, a ne mrzi svog oca, i majku, i ženu, i djecu, i braću, i sestre, pa i sām svoj život, ne može biti moj učenik.

27 I ko god ne nosi svoj krst i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.

28 Jer koji to od vas, kada hoće graditi kulu, najprije ne sjedne i proračuna trošak ima li dovoljno da je dovrši?

29 Da ga ne bi, nakon što postavi temelj i ne može je dovršiti, svi koji to vide počeli ismijavati,

30 Govoreći, Ovaj čovjek je počeo graditi, a nije mogao dovršiti.

31 Ili, koji kralj, kada polazi u rat s drugim kraljem, neće najprije sjesti i posavjetovati se može li s deset hiljada presresti onoga koji protiv njega dolazi s dvadeset hiljada?

32 Ako ne može, dok je onaj još daleko poslaće poslanstvo da zatraži uslove za mir.

33 Tako nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje ne može biti moj učenik.

34 Dobra je so: ali ako so izgubi ukus, čime će se ona začiniti?

35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište, nego je napolje bacaju. Ko ima uši da čuje, neka čuje!