Jevanđelje po Luki 13

1 U ono doba bjehu prisutni neki koji su mu dojavili o Galilejcima čiju je krv Pilat pomiješao s njihovim žrtvama.

2 I odgovori Isus i reče im, Mislite li da su ti Galilejci, zato što su tako stradali, bili veći grešnici od svih Galilejaca?

3 Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti.

4 Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji žive u Jerusalimu?

5 Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti.

6 A ispripovijeda i ovo poređenje: Neki čovjek imaše smokvu zasađenu u svome vinogradu pa dođe tražiti ploda na njoj, i ne nađe.

7 Tada reče vinogradaru, Evo, već tri godine dolazim tražeći ploda na ovoj smokvi, i ne nalazim ga: posijeci je; zašto da iscrpljuje zemlju?

8 A on mu odgovori i reče, Gospodaru, ostavi je još ove godine da je okopam i pognojim.

9 Ako donese plod, dobro; ako li ne, kasnije ćeš je posjeći.

10 Na sabat je naučavao u jednoj od sinagoga.

11 I gle, bješe ondje žena koja osamnaest godina imaše duha nemoći, i bješe pogrbljena te se uopšte nije mogla uspraviti.

12 Kada je ugleda, dozva je Isus k sebi i reče joj, Ženo, oslobođena si od svoje nemoći.

13 I položi na nju ruke, a ona se odmah uspravi te poče slaviti Boga.

14 A starješina sinagoge, zbog toga što ju je Isus ozdravio na sabatnji dan, bijesno reče narodu, Šest je dana u koje treba raditi: stoga dolazite i liječite se u te dane, a ne na dan sabatnji.

15 I odgovori mu Gospod, i reče, Licemjeru, ne odriješi li svaki od vas na sabat svoga vola ili magarca od jasala i vodi da ga napoji?

16 I nije li ovu kćer Avrahamovu, koju Satana bješe svezao, evo već je osamnaest godina, trebalo odriješiti od te spone na dan sabatnji?

17 Na te njegove riječi postidješe se svi njegovi protivnici, a sav se narod radovaše zbog svih veličanstvenih djela koja je on učinio.

18 Tada reče, Čemu je slično kraljevstvo Božje? i s čime da ga uporedim?

19 Slično je zrnu gorušice, koje čovjek uze, baci u svoj vrt te ono uzraste i postade veliko stablo; i ptice nebeske mu se naseliše po granama.

20 I opet reče, S čime da uporedim kraljevstvo Božje?

21 Ono je slično kvascu, koji žena uze i sakri u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.

22 I prolazio je kroz gradove i sela naučavajući te putovao prema Jerusalimu.

23 Tada mu neko reče, Gospode, je li malo onih koji se spašavaju? I reče im on,

24 Težite da uđete na usku kapiju: jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći.

25 Kad jednom gospodar kuće ustane i zatvori vrata, a vi, stojeći napolju, počnete kucati na vrata govoreći, Gospode, Gospode, otvori nam; on će vam odgovoriti i reći, Ne znam vas odakle ste.

26 Tada ćete početi da govorite, Jeli smo i pili u tvojoj prisutnosti, i naučavao si na našim ulicama.

27 Ali on će reći, Kažem vam, ne znam vas odakle ste; odstupite od mene, svi vi bezakonici.

28 Ondje će biti plač i škrgut zubā kada ugledate Avrahama, i Isaka, i Jakova, i sve proroke, u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene napolje.

29 I doći će s istoka i sa zapada, i sa sjevera i juga i sjediti u kraljevstvu Božjem.

30 I gle, ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji.

31 Istoga dana pristupiše neki od farisejā, rekavši mu, Iziđi i odlazi odavde, jer te Irod želi ubiti.

32 I reče im on, Idite i recite toj lisici, Evo, izgonim đavole i liječim danas i sutra, a treći dan postajem savršen.

33 No danas, sutra i prekosutra moram nastaviti: jer ne može biti da prorok pogine izvan Jerusalima.

34 O Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko puta htjedoh da okupim tvoju djecu kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, ali ne htjedoste!

35 Evo, ostavlja vam se kuća opustošena. I, zaista, kažem vam, Nećete me vidjeti dok ne dođe trenutak kada ćete reći, Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo.