Jevanđelje po Luki 12

1 A u međuvremenu, kada se okupilo nebrojeno mnoštvo ljudi, tako da su jedni druge gazili, poče on ponajprije govoriti svojim učenicima, Čuvajte se kvasca farisejskoga, to jest licemjerja.

2 Jer ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati.

3 Stoga će se sve ono što ste u tami rekli, na svjetlu čuti; a ono što ste po sobama u uho šaptali, po krovovima će se propovijedati.

4 I kažem vama, svojim prijateljima, Nemojte se bojati onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga ne mogu više ništa učiniti.

5 Nego, pokazaću vam koga treba da se bojite: Bojte se onoga koji, nakon što ubije, ima moć da baci u pakao; jest, kažem vam, njega se bojte.

6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.

7 A vama su čak i sve vlasi na glavi izbrojane. Stoga se nemojte bojati: vi ste mnogo vredniji od mnoštva vrabaca.

8 Takođe vam kažem, Ko god prizna mene pred ljudima, i Sin čovječji priznaće njega pred anđelima Božjim;

9 Ali onaj ko mene porekne pred ljudima, biće porečen pred anđelima Božjim.

10 I ko god veli riječ protiv Sina čovječjega, biće mu oprošteno; ali onome ko pohuli protiv Svetoga Duha, neće se oprostiti.

11 A kada vas dovedu pred sinagoge, i poglavare, i vlasti, ne brinite kako ili šta ćete odgovoriti, ili šta ćete reći,

12 Jer će vas Duh Sveti u taj čas poučiti šta treba da kažete.

13 Tada mu neko iz mnoštva reče, Učitelju, reci mome bratu da podijeli nasljedstvo sa mnom.

14 I reče mu on, Čovječe, ko me postavio za sudiju ili djelitelja nad vama?

15 I reče im, Pazite i čuvajte se pohlepe: jer ničiji život nije u obilju onoga što posjeduje.

16 I ispriča im poređenje govoreći, Nekom bogatom čovjeku obilno je rodila zemlja,

17 Pa je u sebi razmišljao, Šta da učinim? jer nemam gdje pohraniti svoj rod.

18 I reče, Ovo ću učiniti: srušiću svoje žitnice i sagraditi veće pa ću ondje skupiti sav svoj rod i svoja dobra.

19 I reći ću svojoj duši, Dušo, evo imaš mnogo dobara u zalihi za mnoge godine; počivaj, jedi, pij i uživaj.

20 Ali mu Bog reče, Ludače, još noćas će se tvoja duša zatražiti od tebe: a čije će biti to što si pripremio?

21 Tako je s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.

22 I reče svojim učenicima, Zato vam kažem, Ne budite zabrinuti za svoj život, šta ćete jesti; ni za tijelo, šta ćete odjenuti.

23 Život je vredniji od jela i tijelo od odijela.

24 Promotrite gavrane; jer oni ne siju niti žanju, nemaju podrume ni žitnice i Bog ih hrani: koliko ste vi vredniji od pticā?

25 I ko od vas može zabrinutošću dodati svome stasu jedan lakat?

26 Ako, dakle, ni ono najmanje ne možete, što ste onda zabrinuti za ostalo?

27 Promotrite ljiljane kako rastu: ne trude se, ne predu, a kažem vam da se ni Solomon u svoj svojoj slavi nije zaodjenuo kao jedan od njih.

28 Ako travu, koja je danas na polju, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko li će više vas, O malovjerni?

29 Nemojte tražiti šta ćete jesti ili šta ćete piti; i ne uznemirujte se.

30 Jer sve to traže narodi ovoga svijeta, i zna vaš Otac da vam je to potrebno.

31 Nego, tražite radije kraljevstvo Božje, i sve će vam se to nadodati.

32 Ne boj se, stado malo, jer svidjelo se Ocu vašem da vam dā kraljevstvo.

33 Prodajte ono što posjedujete i dajte milostinju; načinite sebi torbe koje ne stare, blago neprolazno u nebesima, gdje se kradljivac ne primiče i moljac ne uništava.

34 Jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše.

35 Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke vaše upaljene,

36 A vi budite slični ljudima koji čekaju svoga gospodara kada se vraća s vjenčanja, da mu otvore čim stigne i pokuca.

37 Blagoslovene su one sluge koje gospodar, kada dođe, nađe kako bdiju: zaista, kažem vam da će se opasati, posaditi ih za sto, pristupiti i posluživati ih.

38 I dođe li za druge straže, ili za treće straže, i nađe ih tako, blagoslovene su te sluge.

39 A ovo znajte, kada bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio da mu se provali u kuću.

40 Zato i vi budite spremni: jer Sin čovječji dolazi u čas u koji i ne mislite.

41 Tada mu Petar reče, Gospode, govoriš li to poređenje nama ili svima?

42 I reče Gospod, Ko je onaj vjerni i mudri upravitelj kog će njegov gospodar postaviti nad svojim ukućanima da im u pravo vrijeme daje njihovo jelo?

43 Blagosloven je onaj sluga kog njegov gospodar, kada dođe, nađe da tako radi.

44 Vaistinu, kažem vam da će ga postaviti nad svim svojim imanjem.

45 No rekne li taj sluga u svome srcu, Odgodio je moj gospodar svoj dolazak, i počne tući sluge i sluškinje, jesti i piti i opijati se;

46 Doći će gospodar toga sluge u dan u koji ga on ne očekuje i u čas koji ne zna, i rasjeći će ga i dodijeliti mu dio među nevjernicima.

47 A onaj sluga koji je znao volju svoga gospodara, a nije se pripremio niti je učinio po njegovoj volji, dobiće mnogo udaraca.

48 No onaj koji nije znao, ali je učinio ono što zaslužuje udarce, dobiće malo udaraca. Jer kome god je mnogo dano, mnogo će se od njega tražiti; i kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.

49 Oganj sam došao baciti na zemlju, i šta hoću ako je već planuo?

50 Ali krštenjem se imam krstiti; i kako sam tjeskoban dok se to ne dovrši!

51 Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Ne, kažem vam; nego podjelu

52 Jer biće odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice.

53 Podijeliće se otac protiv sina i sin protiv oca; majka protiv kćeri i kći protiv majke; svekrva protiv snahe svoje i snaha protiv svoje svekrve.

54 A i narodu reče, Kad vidite da se na zapadu diže oblak, odmah kažete, Dolazi pljusak; i biva tako.

55 A kad vidite da duva južni vjetar, kažete, Biće vrućine; i bude.

56 Licemjeri, lice zemlje i neba znate prosuditi; kako onda ne prosuđujete ovo vrijeme?

57 Zašto pak sami od sebe ne sudite što je pravo?

58 Kada ideš sa svojim protivnikom pred glavara, već na putu se potrudi da se se izbaviš od njega; da te ne odvuče k sudiji, sudija te preda tamničaru, a tamničar te baci u tamnicu.

59 Kažem ti, nipošto nećeš izići odande dok ne isplatiš sve do posljednjeg novčića.