Jevanđelje po Luki 11

1 Jednom se na nekom mjestu molio pa mu, kada prestade, jedan od njegovih učenika reče, Gospode, nauči nas da molimo, kao što je i Jovan naučio svoje učenike.

2 I reče im, Kada se molite, recite, Oče naš, koji si u nebu, Nek se sveti ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako u nebu, tako i na zemlji.

3 Hljeb naš nasušni daj nam svaki dan.

4 I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svome. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla.

5 I reče im, Koji bi od vas imao prijatelja kome bi otišao u ponoć i rekao mu, Prijatelju, posudi mi tri vekne,

6 Jer prijatelj mi je došao s puta, a nemam šta staviti preda nj?

7 A onaj bi mu iznutra odgovorio i rekao, Ne uznemiravaj me: vrata su već zatvorena i djeca moja sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam.

8 Kažem vam, Ako on i ne ustane i dadne mu zato što mu je prijatelj, ustaće zbog njegovog dosađivanja i dati mu koliko god mu treba.

9 I ja vama kažem, Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se.

10 Jer svako ko ište, prima; i onaj ko traži, nalazi; i onome ko kuca, otvoriće se.

11 Ako sin zaište hljeba od bilo koga od vas ko je otac, hoće li mu on dati kamen? ili ako zaište ribu, hoće li mu umjesto ribe zmiju dati?

12 Ili ako zaište jaje, hoće li mu dati škorpiju?

13 Ako dakle vi, premda ste zli, znate dobre darove davati svojoj djeci, koliko li će više vaš Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji mu ištu?

14 I izgonio je nekog đavola, a on bješe nijem. Kada je đavo izišao, nijemi progovori; i zadivi se narod.

15 No neki od njih rekoše, On izgoni đavole po Veelzevulu, predvodniku đavolā.

16 A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega neki znak s neba.

17 Ali on im, znajući njihove misli, reče, Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv sebe, opusti, i kuća razdijeljena protiv kuće, pada.

18 Ako je i Satana u sebi razdijeljen, kako će opstati njegovo kraljevstvo? jer kažete da ja po Veelzevulu đavole izgonim.

19 Ako ja po Veelzevulu đavole izgonim, po kome ih izgone vaši sinovi? zbog toga će vam oni biti sudije.

20 Ali ako ja prstom Božjim đavole izgonim, nesumnjivo je došlo na vas kraljevstvo Božje.

21 Sve dok jaki naoružan čuva svoju palatu, u miru su sva dobra njegova;

22 Ali čim na nj dođe jači od njega i savlada ga, otme mu sve njegovo naoružanje u koje se bješe uzdao i razdijeli njegov plijen.

23 Onaj ko nije sa mnom, protiv mene je; i onaj ko sa mnom ne sabire, rasipa.

24 Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinak. Ne našavši ga, veli, Vratiću se u svoju kuću odakle sam izišao.

25 I došavši, nađe je pometenu i uređenu.

26 Tada ode i uzme si sedam drugih duhova pakosnijih od sebe, te oni uđu i nastane se ondje: i postane potonje stanje onoga čovjeka gore no prvobitno.

27 Dok je on to govorio, dignu glas neka žena iz mnoštva i reče mu, Blagoslovena je utroba koja te nosila i prsa koja si sisao.

28 No on reče, Naprotiv, blagosloveni su oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je.

29 A kada se natisnuo narod, poče im Isus govoriti, Zao je naraštaj ovaj: znak traži; ali mu se neće dati znak, osim znaka Jone proroka.

30 Jer kao što Jona bješe znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome naraštaju.

31 Kraljica juga ustaće na sudu s ljudima ovoga naraštaja i osuditi ih: jer je s krajeva zemlje došla da čuje mudrost Solomonovu, a gle, ovdje je veći od Solomona.

32 Građani Ninive ustaće na sudu s ovim naraštajem i osuditi ga: jer su se oni pokajali na Jonino propovijedanje, a gle, ovdje je veći od Jone.

33 Niko svijeću, kada je upali, ne stavlja na skriveno mjesto, niti pod posudu, nego na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svjetlost.

34 Oko je svjetiljka tijelu: kada ti je, dakle, oko zdravo, sve tijelo ti je ispunjeno svjetlošću; a kada je zlo, i tijelo ti je ispunjeno tamom.

35 Gledaj, dakle, da svjetlo koje je u tebi ne bude tama.

36 Ako je, dakle, sve tvoje tijelo puno svjetla, bez imalo tame, sve će biti puno svjetla, kao kada te svijetli sjaj svijeće osvijetli.

37 Kada je on to izrekao, zamoli ga neki farisej da objeduje s njim: i uđe on i sjede k jelu.

38 A kada farisej to vidje, začudi se što se prije objeda nije najprije oprao.

39 No Gospod mu reče, Sada vi fariseji čistite spoljašnjost čaše i zdjele, a vaša nutrina puna je grabežljivosti i pakosti.

40 Bezumnici, nije li onaj koji je načinio spoljašnjost načinio i nutrinu?

41 Nego, od onoga što imate dajte milostinju; i gle, sve vam je čisto.

42 Ali jao vama, fariseji! jer dajete desetinu od metvice i rute i svakovrsnog povrća, a zapostavljate pravednost i ljubav Božju: ovo je trebalo činiti, a ono ne zapostaviti.

43 Jao vama, fariseji! jer volite prva sjedala u sinagogama i pozdrave na trgovima.

44 Jao vama, pismoznanci i fariseji, licemjeri! jer ste kao neprimjetni grobovi po kojima ljudi hodaju, a da ih nisu ni svjesni.

45 Tada mu jedan od zakonoznanaca odgovori, rekavši, Učitelju, govoreći to vrijeđaš i nas.

46 A on reče, I vama jao, zakonoznanci! jer tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a sāmi se ni jednim svojim prstom ne dotičete bremenā.

47 Jao vama! jer gradite spomenike prorocima, a vaši su ih oci pobili.

48 Odista svjedočite da odobravate djela svojih otа́ca: oni su ih pobili, a vi im spomenike gradite.

49 Zbog toga i reče mudrost Božja, Poslaću k njima proroke i apostole, i neke od njih će pobiti i progoniti,

50 Da se od ovoga naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od utemeljenja svijeta:

51 Od krvi Aveljove do krvi Zaharije, koji je stradao između žrtvenika i hrama. Zaista, kažem vam, Tražiće se to od ovoga naraštaja.

52 Jao vama, zakonoznanci! jer ste oteli ključ znanja: sāmi niste ušli, a spriječili ste one koji su htjeli da uđu.

53 I dok im je to govorio, počeše pismoznanci i fariseji žestoko navaljivati navodeći ga da govori o mnogočemu:

54 Vrebali su na nj pokušavajući uloviti štogod iz njegovih usta, kako bi ga mogli optužiti.