Jevanđelje po Luki 10

1 Nakon toga Gospod odredi i drugu sedamdesetoricu te ih posla po dvojicu pred svojim licem u svaki grad i mjesto gdje je htio doći.

2 Stoga im reče, Žetva je odista velika, ali je radnika malo: molite, stoga, Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.

3 Idite: evo, šaljem vas kao jagnjad među vukove.

4 Nemojte sa sobom nositi ni novčanika, ni torbe, ni obuće; i nikoga putem ne pozdravljajte.

5 U koju god kuću uđete, najprije recite, Mir ovoj kući.

6 Bude li ko ondje sin mira, počinuće na njoj mir vaš; ako li ne, vratiće se k vama.

7 U toj kući ostanite te jedite i pijte ono što vam daju: jer vrijedan je radnik plate svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.

8 I u koji god grad uđete i prime vas, jedite ono što se stavi pred vas;

9 I ozdravljajte bolesnike koji su u njemu, i recite im, Približilo vam se kraljevstvo Božje.

10 I u koji god grad uđete i ne prime vas, iziđite na njegove ulice i recite,

11 Čak i prašinu vašega grada, koja se na nas uhvatila, otresamo protiv vas. Ipak, ovo znajte, da vam se približilo kraljevstvo Božje.

12 Kažem vam da će Sodomi u onaj dan biti podnošljivije negoli tome gradu.

13 Jao tebi, Horazine! jao tebi, Vitsaido! Da su u Tiru i Sidonu bila učinjena silna djela koja su bila učinjena u vama, odavno bi se već pokajali sjedeći u kostrijeti i pepelu.

14 Ali Tiru i Sidonu će na sudu biti podnošljivije no vama.

15 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, do pakla ćeš biti strovaljen.

16 Onaj ko sluša vās, mene sluša; ko prezire vās, mene prezire; a ko mene prezire, prezire onoga koji me poslao.

17 I vratiše se sedamdesetorica s radošću, govoreći, Gospode, čak nam se i đavoli podvrgavaju u tvoje ime.

18 I reče im on, Gledao sam Satanu gdje kao munja pada s neba.

19 Evo, dajem vam vlast da gazite po zmijama i škorpijama i nad svom silom neprijateljevom: i ništa vam nipošto neće nauditi.

20 No ne radujte se tome što vam se podvrgavaju duhovi, nego se prije radujte što su vaša imena zapisana u nebu.

21 U taj čas obradova se Isus u duhu te reče, Slavim te, O Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to sakrio od mudrih i umnih i razotkrio malenima: da, Oče, jer se tebi tako svidjelo.

22 Sve mi je predao Otac moj: i niko ne zna ko je Sin, nego Otac; niti ko je Otac, nego Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.

23 I okrenu se nasamo učenicima i reče im, Blagoslovene su oči koje vide to što vi gledate;

24 Jer kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi htjeli da vide to što vi gledate, ali nisu vidjeli, i da čuju to što vi slušate, ali nisu čuli.

25 I gle, ustade neki zakonoznanac te, iskušavajući ga, reče, Učitelju, šta moram činiti da naslijedim život vječni?

26 On mu reče, Šta piše u zakonu? kako čitaš?

27 Odgovarajući, on reče, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga.

28 I reče mu on, Ispravno si odgovorio: to čini i živjećeš.

29 Ali on, hoteći da se opravda, reče Isusu, A ko je moj bližnji?

30 Odgovori Isus, rekavši, Neki čovjek silazeći iz Jerusalima u Jerihon upade među razbojnike, koji mu svukoše odjeću, raniše ga i odoše ostavivši ga polumrtva.

31 Slučajno je neki sveštenik silazio tim putem te ga, kada ga ugleda, zaobiđe.

32 Jednako tako i Levit: kada je došao do toga mjesta, priđe, pogleda ga i zaobiđe.

33 No neki Samarjanin putujući dođe do njega i sažali se na nj kada ga ugleda.

34 I pristupi mu te mu povi rane zalivši ih uljem i vinom, i stavi ga na svoje živinče, i odvede ga u svratište, i pobrinu se za nj.

35 Idućeg dana, kada je odlazio, izvadi dva dinara, i dade ih gostioničaru i reče mu, Pobrini se za njega; i ako šta više potrošiš, ja ću ti platiti kada ponovo dođem.

36 Dakle, šta misliš, koji je od te trojice bio bližnji onome koji je upao među razbojnike?

37 On reče, Onaj koji mu je iskazao milosrđe. Tada mu Isus reče, Idi, i ti čini tako.

38 Dok su putovali, uđe on u neko selo; i primi ga u svoju kuću neka žena po imenu Marta.

39 A imaše ona sestru koja se zvala Marija, koja je sjela do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ.

40 No Marta bješe zauzeta mnogim posluživanjem pa mu pristupi i reče, Gospode, zar ne mariš što me sestra ostavila da sama poslužujem? reci joj, stoga, da mi pomogne.

41 I odgovori joj Isus, rekavši, Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ zbog mnogo toga,

42 A jedno je potrebno: Marija je odabrala taj dobar dio, koji joj neće biti oduzet.