Jevanđelje po Luki 1

1 Budući da su mnogi uzeli u ruku da sastave izvještaj o onome što se s punom sigurnošću vjeruje među nama,

2 Kako nam to predaše oni koji od početka bjehu očevici i služitelji riječi,

3 Učinilo se i meni dobrim, jer sam od samog početka tačno upoznat sa svime, da ti sve to po redu napišem, preuzvišeni Teofile,

4 Da se osvjedočiš u pouzdanost toga čemu si poučen.

5 U dane Iroda, kralja Judeje, bješe neki sveštenik imena Zaharija, iz Avijinog reda, a žena njegova bješe od kćeri Aronovih i bješe joj ime Jelisaveta.

6 I bjehu oboje pravedni pred Bogom, hodajući besprekorno prema svim Gospodovim zapovijestima i odredbama.

7 No nisu imali djeteta, jer Jelisaveta bješe nerotkinja, a oboje bjehu već dobro zašli u godine.

8 Jednom dok je on po rasporedu svog reda obavljao svešteničku službu pred Bogom,

9 Po običaju svešteničke službe žrijebom ga zapade da uđe u Gospodov hram i zapali kād.

10 A sve mnoštvo naroda molilo je napolju tokom kađenja.

11 I ukaza mu se anđeo Gospodov stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.

12 I zaprepasti se Zaharija ugledavši ga, te ga obuze strah.

13 No anđeo mu reče, Ne boj se, Zaharijo, jer ti je uslišena molitva; i tvoja žena Jelisaveta rodiće ti sina, i nazvaćeš ga imenom Jovan.

14 I biće ti na radost i veselje i mnogi će se radovati njegovom rođenju.

15 Jer biće velik pred Gospodom i neće piti ni vina ni jakoga pića; i biće ispunjen Duhom Svetim već od majčine utrobe.

16 I mnogu će djecu Izraelovu okrenuti ka Gospodu, Bogu njihovom.

17 I ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da okrene srca otaca k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, da pripremi Gospodu narod gotov.

18 I reče Zaharija anđelu, Po čemu ću to znati? jer starac sam i žena mi je već dobrano zašla u godine.

19 Odgovori mu anđeo i reče, Ja sam Gavrilo, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i objavim ti ovu radosnu vijest.

20 I evo, zanijemićeš i nećeš moći da govoriš do dana dok se to ne dogodi, zato što nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.

21 A narod je iščekivao Zahariju i čudio se zašto se toliko zadržao u hramu.

22 A kada je izišao, nije im mogao ništa reći pa su uvidjeli da je u hramu imao viđenje: jer im je davao znakove, ali je ostao nijem.

23 I čim su se navršili dani njegove službe, ode on svojoj kući.

24 Nakon tih dana začela je Jelisaveta, žena njegova, i krila se pet mjeseci, govoreći,

25 Tako mi je učinio Gospod u dane kada je pogledao na mene, da ukloni moju sramotu među ljudima.

26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gavrila u galilejski grad imena Nazaret,

27 K djevici isprošenoj za čovjeka kome bješe ime Josif, od kuće Davidove; a ime djevici bješe Marija.

28 I uđe k njoj anđeo i reče, Zdravo, milošću obdarena, Gospod je s tobom: blagoslovena si ti među ženama.

29 Ugledavši ga, uznemiri se ona na njegovu riječ i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.

30 I reče joj anđeo, Ne boj se, Marija: jer našla si naklonost kod Boga.

31 I evo, začećeš i rodićeš sina, i nazvaćeš ga imenom ISUS.

32 On će biti velik i zvaće se Sinom Svevišnjega. Nјemu će Gospod Bog dati prijesto njegovog oca Davida:

33 I kraljevaće on nad kućom Jakovljevom zauvijek i kraljevstvu njegovom neće biti kraja.

34 Tada Marija reče anđelu, Kako će to biti kada ja ne poznajem muškarca?

35 I odgovori anđeo i reče joj, Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osjeniće te: stoga će i to sveto što će se od tebe roditi biti nazvano Sinom Božjim.

36 I evo, Jelisaveta, tvoja rođaka, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je već šesti mjesec njoj koja je prozvana nerotkinjom.

37 Jer s Bogom ništa neće biti nemoguće.

38 Nato Marija reče, Evo sluškinje Gospodove; neka mi bude po tvojoj riječi. I ode anđeo od nje.

39 I ustade Marija tih dana te se žurno uputi u gorski kraj, u jedan Judin grad.

40 I uđe ona u Zaharijinu kuću i pozdravi Jelisavetu.

41 A kada je Jelisaveta začula Marijin pozdrav, poskoči dijete u njezinoj utrobi; i ispuni se Jelisaveta Duhom Svetim,

42 I prozbori ona glasno, rekavši, Blagoslovena si ti među ženama i blagosloven je plod utrobe tvoje.

43 Otkuda meni to da mi dođe majka moga Gospoda?

44 Jer gle, čim mi je u ušima odjeknuo glas tvog pozdrava, poskočilo je od radosti dijete u mojoj utrobi.

45 I blagoslovena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospoda.

46 I reče Marija, Moja duša veliča Gospoda,

47 I raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

48 Jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje: jer, gle, odsada će me blagoslovenom nazivati svi naraštaji.

49 Jer onaj koji je silan velika mi je djela učinio; i sveto je ime njegovo.

50 I njegovo milosrđe je od koljena na koljeno na onima koji ga se boje.

51 Iskazao je snagu rukom svojom; raspršio gorde u umišljenosti njihovih srdaca.

52 Silnike je zbacio s njihovih prijestola i uzvisio neznatne.

53 Gladne je napunio dobrima, a bogate otposlao prazne.

54 Pomogao je svog slugu Izraela, spomenuvši se svog milosrđa,

55 Kao što je rekao ocima našim, Avrahamu i njegovom sjemenu zauvijek.

56 I ostade Marija s njom oko tri mjeseca pa se vrati svojoj kući.

57 I navrši se Jelisaveti vrijeme da rodi; i rodi ona sina.

58 A kada čuše njezini susjedi i rođaci da joj je Gospod iskazao veliko milosrđe, radovahu se s njom.

59 I osmog dana dođoše obrezati dijete; i nazvaše ga imenom njegovog oca Zaharije.

60 I odgovori njegova majka i reče, Ne, nego će se zvati Jovan.

61 I rekoše joj oni, Nema nikoga od tvoje rodbine ko bi se zvao tim imenom.

62 I upitaše znakovima njegovog oca kako bi ga htio nazvati.

63 On zaiska pločicu za pisanje i napisa, Jovan mu je ime. I začudiše se svi.

64 A njemu se odmah otvoriše usta i odriješi jezik, te on progovori slaveći Boga.

65 I obuze strah sve koji su živjeli u okolini; i po svemu judejskome gorju govorilo se o svim tim kazivanjima.

66 I svi koji su to čuli pohranjivahu to u svojim srcima, govoreći, Šta će biti ovo dijete! I bješe s njim ruka Gospodova.

67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duhom Svetim te poče prorokovati, govoreći,

68 Blagosloven neka je Gospod, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio svoj narod,

69 I podigao nam je rōg spasenja u kući svoga sluge Davida;

70 Kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, koji bjehu od početka svijeta:

71 Da će nas spasiti od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;

72 Iskazati nam milosrđe obećano našim ocima i spomenuti se svog svetog saveza;

73 Zakletve kojom se zakleo Avrahamu, ocu našem,

74 Da će nam dati da mu bez straha, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo

75 U svetosti i pravednosti pred njim sve dane svoga života.

76 A ti, dijete, prorokom Svevišnjega ćeš se zvati: jer ćeš ići pred licem Gospodovim da mu pripremiš puteve;

77 Da daš spoznaju spasenja njegovom narodu po oproštenju njihovih grijeha,

78 Kroz nježno milosrđe Boga našeg, po kome nas je pohodio osvit s visine,

79 Da rasvijetli one koji sjede u tami i u sjeni smrti, da upravi naše noge na put mira.

80 I raslo je dijete i jačalo u duhu. I bješe u pustinjama sve do dana svog pokazivanja Izraelu.