Jevanđelje po Jovanu 8

1 Isus pak ode na Maslinsku goru.

2 I u zoru on ponovo dođe u hram, i sav mu narod pristupi; i sjede on, i poučavaše ih.

3 I dovedoše mu pismoznanci i fariseji ženu uhvaćenu u preljubi; a kada je postaviše u sredinu,

4 Rekoše, Učitelju, ova žena je uhvaćena u sāmom činu preljube.

5 U zakonu nam je Mojsije naredio da takvi treba da budu kamenovani: a šta ti veliš?

6 Ovo su rekli kušajući ga, da bi ga mogli optužiti. No Isus se sagnu, i poče pisati prstom po zemlji, kao da ih nije čuo.

7 A kada su ga oni nastavili ispitivati, uspravi se on i reče im, Onaj ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.

8 I ponovo se sagnu, i nastavi pisati po zemlji.

9 A oni, čuvši to, presvjedočeni od vlastite savjesti, počeše izlaziti jedan za drugim, počevši od starijih, pa sve do posljednjega: i ostade Isus sām, i žena, koja stajaše u sredini.

10 Uspravivši se, i ne vidjevši Isus nikoga osim žene, reče joj, Ženo, gdje su tí tvoji tužioci? zar te niko nije osudio?

11 Ona reče, Niko, Gospode. I reče joj Isus, Ni ja te ne osuđujem: idi, i više ne griješi.

12 Zatim im Isus ponovo prozbori, rekavši, Ja sam svjetlo svijeta: onaj ko mene slijedi, neće hodati u tami, nego će imati svjetlo života.

13 Fariseji mu nato rekoše, Ti svjedočiš sām za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.

14 Odgovori im Isus i reče, Ako ja i svjedočim sām za sebe, moje svjedočanstvo je istinito: jer znam odakle sam došao, i gdje idem; ali vi ne znate odakle dolazim, ni gdje idem.

15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.

16 A ako i sudim, moj sud je istinit: jer nisam sām, nego ja i Otac, koji me poslao.

17 I u vašem zakonu je zapisano da je svjedočanstvo dvoje ljudi istinito.

18 Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i Otac, koji me je poslao.

19 Nato mu rekoše, Gdje je tvoj Otac? Odgovori Isus, Ni mene ne poznajete, ni Oca moga: da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali.

20 Ove riječi izrekao je Isus u riznici, dok je poučavao u hramu: no niko ga nije uhvatio, jer još ne bješe došao njegov čas.

21 Isus im ponovo reče, Ja odlazim svojim putem, a vi ćete me tražiti, i u svojim ćete grijesima umrijeti: kuda ja idem, vi ne možete doći.

22 Judejci, stoga, rekoše, Zar će se ubiti? jer govori, Kuda ja idem, vi ne možete doći.

23 I reče im on, Vi ste odozdo, ja sam odozgo: vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.

24 Stoga vam i rekoh da ćete umrijeti u svojim grijesima: jer ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijećete u svojim grijesima.

25 Tada mu rekoše, A ko si ti? I reče im Isus, Upravo ono što vam govorim od početka.

26 Mnogo toga imam o vama govoriti i suditi: no onaj koji me posla istinit je; i ono što sam čuo od njega, govorim svijetu.

27 Nisu shvatili da im je govorio o Ocu.

28 Isus im, stoga, reče, Kada podignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam, i da sām od sebe ne činim ništa; nego to govorim onako kako me je naučio Otac.

29 A onaj koji me je poslao, sa mnom je: Otac me nije ostavio samog; jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.

30 Nakon što je izgovorio ove riječi, mnogi ga povjerovaše.

31 Reče tada Isus Judejcima koji su ga povjerovali, Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici;

32 I upoznaćete istinu, i istina će vas osloboditi.

33 Odgovoriše mu, Sjeme smo Avrahamovo, i nikada nijednom čovjeku nismo robovali: kako ti govoriš, Bićete oslobođeni?

34 Odgovori im Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Ko god čini grijeh, sluga je grijeha.

35 Sluga ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.

36 Ako vas, dakle, Sin oslobodi, vaistinu ćete biti slobodni.

37 Znam da ste sjeme Avrahamovo; ali me ipak želite ubiti, zato što moja riječ ne nalazi mjesta u vama.

38 Ja govorim ono što sam vidio kod moga Oca: i vi činite ono što ste vidjeli kod svoga oca.

39 Odgovoriše oni i rekoše mu, Naš otac je Avraham. Reče im Isus, Kada biste bili djeca Avrahamova, činili biste djela Avrahamova.

40 Ali sada želite da ubijete mene, čovjeka koji vam je rekao istinu, koju sam čuo od Boga: takvo što Avraham nije činio.

41 Vi činite djela svoga oca. Tada mu oni rekoše, Mi se nismo rodili iz bluda; mi imamo jednoga Oca, i to Boga.

42 Reče im, stoga, Isus, Kada bi Bog bio vaš Otac, mene biste ljubili: jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sām od sebe došao, nego me on poslao.

43 Zašto ne razumijete moj govor? zato što niste sposobni slušati moju riječ.

44 Vi ste od svoga oca đavola, i hoćete da činite prohtjeve svoga oca. On je bio ubica ljudi od početka, i nije stajao u istini, jer nema istine u njemu. Kada govori laž, od svoga govori: jer je lažljivac, i njezin je otac.

45 Zato što vam govorim istinu, meni ne vjerujete.

46 Koji od vas će mi dokazati grijeh? A ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?

47 Onaj ko je od Boga, sluša Božje riječi: vi ih zato ne slušate, jer niste od Boga.

48 Tada odgovoriše Judejci, i rekoše mu, Ne kažemo li dobro da si ti Samarjanin, i da imaš đavola?

49 Odgovori Isus, Ja nemam đavola, nego častim svoga Oca, a vi mene lišavate časti.

50 A ja ne tražim svoju slavu: ima onaj ko traži i sudi.

51 Zaista, zaista, kažem vam, Ako ko drži moju riječ, neće nikada vidjeti smrt.

52 Tada mu Judejci rekoše, Sada znamo da imaš đavola. Avraham je mrtav, i proroci; a ti govoriš, Ako ko drži moju riječ, nikada neće okusiti smrt.

53 Zar si ti veći negoli naš otac Avraham, koji je umro? pa i proroci su pomrli: kime se ti praviš?

54 Odgovori Isus, Ako ja proslavljam sām sebe, slava moja je ništa: Otac moj je taj koji me slavi; za koga vi govorite da je vaš Bog,

55 A ipak, niste ga upoznali; no ja ga poznajem. Ako li kažem da ga ne poznajem, biću lažljivac poput vas: no poznajem ga, i držim njegovu riječ.

56 Avraham, otac vaš, veselio se što će vidjeti moj dan: i vidio ga je, i obradovao se.

57 Rekoše mu tada Judejci, Nemaš ni pedeset godina, a vidio si Avrahama?

58 Reče im Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Prije negoli Avraham bješe, Ja jesam.

59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj: no Isus se sakri, te iziđe iz hrama, hodajući posred njih; i tako prođe.