Jevanđelje po Jovanu 7

1 Nakon toga je Isus obilazio po Galileji: jer nije htio u Judeju, pošto su ga Judejci nastojali ubiti.

2 A približio se judejski praznik sjenicā.

3 Stoga mu njegova braća rekoše, Otiđi odavde i pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide djela koja činiš.

4 Jer nema toga ko čini nešto u tajnosti, ako želi biti javno poznat. Ako činiš sve to, pokaži se svijetu.

5 Jer ni njegova braća nisu vjerovala u njega.

6 Tada im Isus reče, Moje vrijeme još nije došlo, a vaše je vrijeme svagda pogodno.

7 Vas svijet ne može mrziti; ali mene mrzi, jer ja svjedočim o njemu, da su mu djela zla.

8 Vi uziđite na ovaj praznik: ja još ne uzlazim na ovaj praznik; jer moje se vrijeme još nije ispunilo.

9 Rekavši im ove riječi, ostade u Galileji.

10 Ali kada su njegova braća uzišla, uziđe i on na praznik, ne javno, nego kao potajno.

11 A Judejci su ga tražili na praznik raspitujući se, Gdje je onaj?

12 I mnogo se među narodom mrmljalo o njemu: jer jedni govorahu, On je dobar čovjek; drugi govorahu, Ne, nego obmanjuje narod.

13 No zbog straha od Judejaca niko nije otvoreno govorio o njemu.

14 Usred praznika uziđe Isus u hram i poučavaše.

15 I divljahu se Judejci, govoreći, Kako to ovaj poznaje pisma, a nikada ih nije učio?

16 Isus im odgovori i reče, Moja nauka nije moja, nego onoga koji me poslao.

17 Ako ko bude činio njegovu volju, znaće za tu nauku je li od Boga, ili ja sām od sebe govorim.

18 Onaj ko sām od sebe govori, slavu svoju traži: ali onaj ko traži slavu onoga koji ga je poslao, istinit je, i nema u njemu nepravednosti.

19 Nije li vam Mojsije dao zakon, a ipak niko od vas ne vrši zakon? Zašto hoćete da me ubijete?

20 Odgovori narod i reče, Đavola imaš: ko hoće da te ubije?

21 Isus odgovori i reče im, Jedno djelo učinih, i svi se čudite.

22 Mojsije vam je, dakle, dao obrezanje (ne da je ono od Mojsija, nego od otaca), i vi na sabatnji dan obrezujete čovjeka.

23 Ako čovjek prima obrezanje na sabatnji dan da se ne bi kršio Mojsijev zakon, jeste li ljuti na mene zato što sam svega čovjeka ozdravio na sabatnji dan?

24 Nemojte suditi po spoljašnjosti, nego sudite sudom pravednim.

25 Tada neki od Jerusalimljana rekoše, Nije li to onaj kog traže da ga ubiju?

26 A gle, smjelo govori, i ništa mu ne kažu. Da nisu glavari spoznali da je on vaistinu Hrist?

27 Ali za ovoga znamo odakle je, a kada Hrist dođe, niko neće znati odakle je.

28 Tada povika Isus dok je poučavao u hramu, govoreći, Mene poznajete i znate odakle sam: no ja nisam došao sām od sebe, nego je istinit onaj koji me poslao, koga vi ne poznajete.

29 Ali ja ga poznajem: jer sam od njega, i on me je poslao.

30 Tada ga htjedoše uhvatiti: no ipak niko ne stavi ruku na nj, jer još ne bješe došao njegov čas.

31 A mnogi iz naroda povjerovali su ga i govorili, Kada Hrist dođe, hoće li učiniti više čudesa negoli su ta što ih je ovaj čovjek učinio?

32 Dočuli su fariseji da narod to mrmlja o njemu; i poslaše fariseji i sveštenički glavari svoje službenike da ga uhapse.

33 Tada im Isus reče, Još sam malo vremena s vama, pa odlazim k onome koji me je poslao.

34 Tražićete me, i nećete me naći: a gdje sam ja, tamo vi ne možete doći.

35 Tada Judejci među sobom rekoše, Kuda će to ovaj poći, da ga mi nećemo naći? Zar će poći k raseljenima među neznabošcima, i poučavati neznabošce?

36 Kakva je to riječ koju je rekao, Tražićete me, i nećete me naći; i gdje sam ja, tamo vi ne možete doći?

37 U posljednji dan, taj veliki dan praznika, stajao je Isus i vikao, govoreći, Ako je ko žedan, neka dođe k meni i pije.

38 Onaj ko mene povjeruje, kao što veli pismo, iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.

39 (A to je rekao za Duha, kog su imali primiti oni koji ga vjeruju: jer Duh Sveti još ne bješe dān, jer Isus još ne bješe proslavljen.)

40 Stoga mnogi iz naroda, čuvši tu riječ, rekoše, Ovo je zaista Prorok.

41 Drugi rekoše, To je Hrist. No neki rekoše, Zar Hrist dolazi iz Galileje?

42 Ne reče li pismo da Hrist dolazi od Davidovog sjemena, iz Vitlejema, gradića gdje bješe David?

43 Tako zbog njega nastade podijeljenost u narodu.

44 I htjedoše ga neki od njih uhvatiti; no niko ne stavi ruke na nj.

45 Dođoše tada službenici svešteničkim glavarima i farisejima; i rekoše im ovi, Zašto ga niste doveli?

46 Odgovoriše im službenici, Nikada neki čovjek nije govorio kao taj čovjek.

47 Tada im fariseji odgovoriše, Zar ste i vi obmanuti?

48 Je li ga je iko od glavara ili od fariseja povjerovao?

49 Ali ova svjetina, koja ne poznaje zakon, prokleta je.

50 Reče im Nikodim (jedan od njih, onaj koji je bio noću došao k Isusu),

51 Sudi li naš zakon čovjeku, ako ga prije ne sasluša i dozna šta čini?

52 Odgovoriše mu, rekavši, Zar si i ti iz Galileje? Istraži, pa ćeš vidjeti: jer iz Galileje ne ustaje nikakav prorok.

53 I ode svaki svojoj kući.