Jevanđelje po Jovanu 6

1 Poslije toga ode Isus na drugu stranu Galilejskoga mora, to jest Tiverijadskoga mora.

2 I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnima.

3 I uziđe Isus na goru, i sjeđaše ondje sa svojim učenicima.

4 A bješe blizu pasha, praznik Judejaca.

5 Kada Isus podiže oči i ugleda veliko mnoštvo kako dolazi k njemu, reče on Filipu, Gdje da kupimo hljeba da ovi mogu jesti?

6 Ali to je rekao kušajući ga, jer je znao šta namjerava učiniti.

7 Filip mu odgovori, Hljeba za dvjesta dinara ne bi bilo dovoljno da svaki dobije malo.

8 Reče mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Simona Petra,

9 Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribice: ali šta je to za tolike?

10 I reče Isus, Dajte da ljudi posjedaju. A bješe mnogo trave na tome mjestu. Tako muškarci posjedaše, na broj oko pet hiljada.

11 I uze Isus hljebove te ih, nakon što je zahvalio, davaše učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od riba, koliko su god htjeli.

12 Kada su se nasitili, reče on svojim učenicima, Pokupite preostale ulomke, da ništa ne propadne.

13 Stoga ih pokupiše, i napuniše dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih hljebova, što je preostalo onima koji su jeli.

14 Tada ljudi, vidjevši čudo koje je učinio Isus, rekoše, Vaistinu, ovo je taj prorok koji treba doći na svijet.

15 A kada Isus uvidje da namjeravaju doći i na silu ga učiniti kraljem, povuče se ponovo u goru, sasvim sām.

16 A kada se spustilo veče, siđoše njegovi učenici k moru

17 I uđoše u lađu, te krenuše preko mora u Kapernaum. Već se i smračilo, a Isus još ne bješe došao k njima.

18 A more se uzburkalo, jer je duvao snažan vjetar.

19 Kada su tako odveslali dvadeset i pet ili trideset potrkališta, ugledaše Isusa kako hoda po moru i približava se lađi: i preplašiše se.

20 No on im reče, Ja sam; ne bojte se.

21 Tada ga spremno primiše u lađu: i odmah lađa bješe na zemlji u koju su pošli.

22 Idućeg dana narod koji je ostao s druge strane mora vidje da ondje nije bilo neke druge lađe, osim one u koju bjehu ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami.

23 (Međutim, iz Tiverijade stigoše druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli hljeb, nakon što Gospod bješe zahvalio.)

24 Kada, dakle, narod vidje da Isus nije ondje, ni njegovi učenici, i sami uđoše u lađe te dođoše u Kapernaum tražeći Isusa.

25 I našavši ga s one strane mora, rekoše mu, Ravi, kada si došao ovamo?

26 Odgovori im Isus i reče, Zaista, zaista, kažem vam, Tražite me, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, nego zato što ste jeli od onih vekni i nasitili se.

27 Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječiti, koji će vam dati Sin čovječji: jer je njega opečatio Bog Otac.

28 Tada mu rekoše, Šta nam je činiti da bismo činili djela Božja?

29 Odgovori im Isus i reče, Ovo je djelo Božje: da povjerujete onoga koga je on poslao.

30 Rekoše mu, Kakvo ti znamenje pokazuješ da možemo da vidimo i povjerujemo ti? šta ti činiš?

31 Oci naši jeli su manu u pustinji; kao što je pisano, Hljeb s neba dade im da jedu.

32 Potom im reče Isus, Zaista, zaista, kažem vam, Nije vam Mojsije dao hljeb s neba, nego vam moj Otac daje s neba hljeb istiniti.

33 Jer hljeb Božji je onaj ko silazi s neba i daje život svijetu.

34 Rekoše mu tada, Gospode, daj nam uvijek toga hljeba.

35 I reče im Isus, Ja sam hljeb života: onaj ko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i ko mene povjeruje, neće ožednjeti nikada.

36 Ali rekoh vam da ste me i vidjeli, a ne vjerujete.

37 Svi koje mi daje Otac doći će k meni; a onoga ko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti napolje.

38 Jer sišao sam s neba, ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.

39 A ovo je volja Oca, koji me je poslao: da od svega što mi je dao ne izgubim ništa, nego da to vaskrsnem u posljednji dan.

40 I ovo je volja onoga koji me poslao: da svako ko vidi Sina, i povjeruje ga, ima život vječiti; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.

41 Mrmljahu tada Judejci protiv njega zato što je rekao, Ja sam hljeb koji je sišao s neba.

42 I rekoše, Nije li to Isus, sin Josifov, kome poznajemo oca i majku? kako onda govori, Sišao sam s neba?

43 Odgovori, stoga, Isus, i reče im, Nemojte mrmljati među sobom.

44 Niko ne može doći k meni, osim ako ga ne privuče Otac, koji me je poslao; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.

45 Pisano je u prorocima, Svi će biti poučeni od Boga. Stoga svako ko je čuo od Oca i poučio se, dolazi k meni.

46 Ne da je ko vidio Oca; samo onaj ko je od Boga, on je vidio Oca.

47 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko mene povjeruje, ima život vječiti.

48 Ja sam taj hljeb života.

49 Vaši su oci jeli manu u pustinji, a mrtvi su.

50 Ovo je hljeb koji s neba silazi, da ne umre onaj ko od njega jede.

51 Ja sam hljeb živi koji je sišao s neba: ako ko bude jeo od toga hljeba, živjeće zauvijek; a hljeb što ću ga ja dati jest moje tijelo, koje ću dati za život svijeta.

52 Judejci se zbog toga prepirahu između sebe, govoreći, Kako nam ovaj čovjek može dati svoje tijelo za jesti?

53 No Isus im reče, Zaista, zaista, kažem vam, Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi.

54 Onaj ko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.

55 Jer tijelo moje jelo je istinsko, i krv moja je piće istinsko.

56 Onaj ko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni prebiva, i ja u njemu.

57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu: tako će i onaj koji mene jede po meni živjeti.

58 Ovo je taj hljeb koji je s neba sišao; ne kao što su oci vaši jeli manu, a mrtvi su: onaj ko jede od ovoga hljeba, živjeće zauvijek.

59 Ovo je izrekao poučavajući u sinagogi u Kapernaumu.

60 Stoga mnogi od njegovih učenika, kada su to čuli, rekoše, Tvrd je to govor; ko to može slušati?

61 A Isus im, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče, Zar vas to sablažnjava?

62 A šta ako vidite Sina čovječjega kako uzlazi onamo gdje je bio prije?

63 Duh je onaj koji oživljuje; tijelo ne koristi ništa: riječi koje vam govorim duh su i život su.

64 Ali ima nekih od vas koji ne vjeruju. Jer znao je Isus od početka koji bjehu oni što ne vjeruju, i ko će ga izdati.

65 I kaza, Stoga vam i rekoh da niko ne može doći k meni, ako mu nije dano od mog Oca.

66 Otada se mnogi njegovi učenici povukoše, te više nisu išli s njim.

67 Tada Isus reče dvanaestorici, Hoćete li i vi otići?

68 I odgovori mu nato Simon Petar, Gospode, kome ćemo ići? ti imaš riječi vječnoga života.

69 I mi vjerujemo i sigurni smo da si ti Hrist, Sin živoga Boga.

70 Odgovori im Isus, Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan od vas je đavo?

71 Govorio je to o Judi Iskariotu, sinu Simonovom: jer on ga je imao izdati, a bješe jedan od dvanaestorice.