Jevanđelje po Jovanu 5

1 Nakon toga bješe judejski praznik; i uziđe Isus u Jerusalim.

2 A u Jerusalimu se kod ovčije tržnice nalazi kupalište, koje se na hebrejskom jeziku naziva Vitezda, i ima pet trijemova.

3 U njima je ležalo mnoštvo nemoćnih, slijepih, hromih i uzetih, koji iščekivahu da se pokrene voda;

4 Jer bi anđeo povremeno silazio u kupalište i uzburkavao vodu: ko bi prvi sišao nakon što se voda uzburka, ozdravio bi od kakve god bolesti bolovao.

5 I bješe tamo neki čovjek, koji je bolovao trideset i osam godina.

6 A kada ga ugleda Isus kako leži, znajući da je već dugo u tome stanju, reče mu, Želiš li da ozdraviš?

7 Nemoćnik mu odgovori, Gospodine, nemam čovjeka koji bi me odnio u kupalište kada se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi siđe prije mene.

8 Reče mu Isus, Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.

9 I odmah ozdravi čovjek, i uze svoju postelju, i prohoda. A taj dan bješe sabat.

10 Zato Judejci rekoše ozdravljenome, Sabatnji dan je: nije ti dopušteno nositi postelju.

11 On im odgovori, Onaj koji me ozdravio reče mi, Uzmi svoju postelju i hodaj.

12 Tada ga upitaše, Koji ti je to čovjek rekao, Uzmi svoju postelju i hodaj?

13 Ali ozdravljeni nije znao ko je taj: jer Isus je nestao u mnoštvu koje je bilo na tome mjestu.

14 Nakon toga nađe ga Isus u hramu, i reče mu, Evo, ozdravio si: ne griješi više, da ti se ne dogodi šta gore.

15 Ode čovjek i javi Judejcima da je Isus taj koji ga je ozdravio.

16 Zbog toga su Judejci progonili Isusa i htjeli ga ubiti, jer je to učinio na sabatnji dan.

17 Ali Isus im odgovori, Otac moj radi sve do sada, i ja radim.

18 Zbog toga ga Judejci još više nastojahu ubiti, jer ne samo što je prekršio sabat, nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.

19 Tada im Isus odgovori i reče, Zaista, zaista, kažem vam, Sin sām od sebe ne može činiti ništa, nego ono što vidi da čini Otac: jer šta god on čini, to jednako i Sin čini.

20 Jer Otac ljubi Sina, i pokazuje mu sve što sām čini: pokazaće mu i veća djela od ovih, da ćete se čuditi.

21 Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće.

22 Jer Otac ne sudi nikoga, nego je sav sud predao Sinu:

23 Da svi časte Sina, kao što časte Oca. Onaj ko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.

24 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko sluša moju riječ i povjeruje onoga koji me poslao ima život vječiti i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25 Zaista, zaista, kažem vam, Dolazi čas, već sada je, kada će mrtvi čuti glas Sina Božjeg: i živjeće oni koji čuju.

26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi;

27 A dao mu je i ovlašćenje da sudi, jer je Sin čovječji.

28 Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas,

29 I izići će: oni koji su činili dobro, na vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo, na vaskrsenje osude.

30 Ja sām od sebe ne mogu učiniti ništa. Kako čujem, sudim, i sud moj je pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.

31 Ako ja svjedočim sām za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.

32 Drugi je koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.

33 Vi ste poslali k Jovanu, i on je posvjedočio za istinu.

34 No ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego govorim ovo kako biste mogli biti spašeni.

35 On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi se htjedoste samo na tren radovati u njegovom svjetlu.

36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanovog: jer djela koja mi je Otac dao da dovršim, upravo djela koja činim, svjedoče za mene da me je poslao Otac.

37 I sām Otac, koji me je poslao, posvjedočio je za mene. Niti ste ikada čuli njegov glas, niti ste vidjeli njegov lik.

38 A ni njegovu riječ nemate da prebiva u vama, jer ne vjerujete onome koga je on poslao.

39 Istražujte pisma, jer po njima mislite imati život vječni: i ona su ta koja svjedoče za mene.

40 I ne želite doći k meni, da život imate.

41 Slavu od ljudi ja ne primam.

42 Ali vās znam, da nemate ljubavi Božje u sebi.

43 Ja sam došao u ime svog Oca, i vi me ne primate; dođe li ko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.

44 Kako biste i mogli vjerovati, kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja dolazi od Boga jedinoga ne tražite?

45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu: ima jedan koji vas tuži, to jest Mojsije, u koga se uzdate.

46 Jer da ste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: jer o meni je on pisao.

47 Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete mojim riječima vjerovati?