Jevanđelje po Jovanu 4

1 Kada, dakle, Gospod dozna da su fariseji čuli da on, Isus, dobiva i krštava više učenika negoli Jovan

2 (Premda sām Isus nije krštavao, nego njegovi učenici),

3 Napusti on Judeju, te ponovo ode u Galileju.

4 A morao je proći kroz Samariju.

5 Tada dođe on do samarijskoga grada zvanog Sihar, blizu zemljišta koje je Jakov dao svome sinu Josifu.

6 Ondje bješe Jakovljev bunar. Isus, stoga, umoran od puta, sjede kraj bunara: a bješe oko šestoga sata.

7 Tada dođe neka žena iz Samarije zagrabiti vodu. Reče joj Isus, Daj mi piti.

8 (Jer njegovi učenici bjehu otišli u grad da kupe nešto za jelo.)

9 A žena Samarjanka mu potom reče, Kako to da ti, koji si Judejac, tražiš piti od mene, žene Samarjanke? jer Judejci se ne druže sa Samarjanima.

10 Odgovori joj Isus, Kada bi znala dar Božji i ko je onaj koji ti veli, Daj mi piti, ti bi od njega zaiskala, i on bi tebi dao živu vodu.

11 Reče mu žena, Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a i bunar je dubok: odakle ti onda živa voda?

12 Zar si ti veći od našeg oca Jakova, koji nam je dao ovaj bunar, i sām je iz njega pio, i djeca njegova, i njegova stoka?

13 Odgovori Isus i reče joj, Svako ko pije od te vode, ponovo će ožednjeti:

14 Ali onaj ko pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvor vode koja teče u život vječiti.

15 Reče mu žena, Gospodine, daj mi tu vodu da ne žednim, i da ne dolazim ovamo zahvatati.

16 Reče joj Isus, Idi, pozovi svoga muža, pa dođi ovamo.

17 Odgovori mu žena i reče, Nemam muža. Reče joj Isus, Dobro si rekla, Nemam muža:

18 Jer pet muževa si imala; a ni ovaj koga sada imaš nije tvoj muž. To si po istini rekla.

19 Reče mu žena, Gospodine, vidim da si prorok.

20 Naši očevi su štovali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje treba štovati.

21 Isus joj reče, Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada nećete štovati Oca ni na ovoj gori, ni u Jerusalimu.

22 Vi štujete ono što ne znate, mi štujemo ono što znamo: jer spasenje je od Judejaca.

23 Ali dolazi čas, već sada je, kada će istinski štovaoci u duhu i u istini štovati Oca: jer takve štovaoce traži Otac.

24 Bog je Duh; i oni koji ga štuju, moraju ga štovati u duhu i u istini.

25 Reče mu žena, Znam da dolazi Mesija, koji se zove Hrist. Kada on dođe, sve će nam kazati.

26 Reče joj Isus, Ja, koji ti govorim, sam taj.

27 Nato dođoše njegovi učenici, te se začudiše tome što je on razgovarao sa ženom; no nijedan ne reče, Šta tražiš? ili, Zašto razgovaraš s njom?

28 Tada žena ostavi svoj krčag, te ode u grad i reče ljudima,

29 Dođite da vidite čovjeka koji mi je rekao sve što sam ikad učinila: nije li to Hrist?

30 Oni tada iziđoše iz grada i dođoše k njemu.

31 U međuvremenu su ga učenici molili, govoreći, Učitelju, jedi.

32 No on im reče, Ja imam za jesti jelo za koje vi ne znate.

33 Stoga učenici rekoše jedan drugome, Da mu nije ko donio šta za jesti?

34 Reče im Isus, Moje jelo je činiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo.

35 Ne govorite li vi, Još četiri mjeseca i onda dolazi žetva? gle, kažem vam, Podignite svoje oči, i pogledajte polja; jer su već bijela za žetvu.

36 I onaj koji žanje prima platu, i sabire rod za život vječni: da se mogu zajedno radovati i onaj koji sije i onaj koji žanje.

37 Jer u tome je istinita ova izreka, Jedan sije, a drugi žanje.

38 Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili: drugi su se trudili, a vi ste ušli u njihov trud.

39 I mnogi od Samarjana iz onoga grada povjerovaše ga zbog riječi one žene, koja je svjedočila, Rekao mi je sve što sam ikad učinila.

40 A kada Samarjani dođoše k njemu, zamoliše ga da ostane sa njima: i ostade ondje dva dana.

41 I mnogo ih više povjerova zbog njegove riječi;

42 I rekoše ženi, Sada vjerujemo, ali ne zbog tvoga kazivanja: jer sami smo ga čuli, i znamo da je on vaistinu Hrist, Spasitelj svijeta.

43 A nakon dva dana ode on odande i pođe u Galileju.

44 Jer sām je Isus posvjedočio da prorok nema časti u svome zavičaju.

45 Kada je, dakle, stigao u Galileju, Galilejci ga primiše, pošto su vidjeli sve što je učinio u Jerusalimu za praznik: jer i oni bjehu pošli na praznik.

46 I dođe Isus opet u Kanu galilejsku, gdje je od vode načinio vino. A bješe ondje neki kraljev službenik, kome je sin bolovao u Kapernaumu.

47 Kada je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, ode on k njemu, i zaklinjaše ga da siđe i ozdravi mu sina: jer ovaj samo što nije umro.

48 Tada mu Isus reče, Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati.

49 Reče mu kraljev službenik, Gospodine, siđi prije no što mi umre dijete.

50 Isus mu reče, Idi, sin tvoj živi. I povjerova čovjek riječ koju mu Isus bješe rekao, i ode svojim putem.

51 I dok je silazio, u susret mu dođoše sluge, te mu rekoše, Tvoj sin živi.

52 Tada se raspita od njih za sat kada mu je krenulo nabolje; i rekoše mu, Juče u sedmom satu pustila ga je groznica.

53 Tako dozna otac da je to bilo istoga časa u koji mu je Isus rekao, Sin tvoj živi: i povjerova on, i sva njegova kuća.

54 Ovo je opet drugo čudo koje je učinio Isus, kada je iz Judeje došao u Galileju.