Jevanđelje po Jovanu 3

1 Bješe među farisejima neki čovjek imena Nikodim, poglavar Judejaca.

2 On noću dođe k Isusu i reče mu, Ravi, znamo da si učitelj od Boga došao: jer niko ne može činiti ta čudesa koja ti činiš, osim ako Bog nije s njim.

3 Odgovori Isus i reče mu, Zaista, zaista, kažem ti, Ako se ko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.

4 Reče mu Nikodim, Kako se čovjek može roditi kad je star? može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?

5 Isus odgovori, Zaista, zaista, kažem ti, Ako se ko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.

6 Ono što je rođeno od tijela, tijelo je; a ono što je rođeno od Duha, duh je.

7 Ne čudi se što ti rekoh, Morate se nanovo roditi.

8 Vjetar duva gdje hoće, i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.

9 Odgovori Nikodim i reče mu, Kako to može biti?

10 Odgovori Isus i reče mu, Ti si učitelj Izraelu i ne znaš to?

11 Zaista, zaista, kažem ti, Govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne primate.

12 Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom?

13 Niko nije uzišao u nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je u nebu.

14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji,

15 Da ko god u njega povjeruje ne propadne, nego ima život vječni.

16 Jer Bog je tako ljubio svijet da je svog jedinorođenog Sina dao, da ko god u njega povjeruje ne propadne, nego ima život vječiti.

17 Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi kroza nj.

18 Onaj ko njega povjeruje, ne osuđuje se; a onaj ko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije povjerovao u ime jedinorođenog Sina Božjeg.

19 A ovo je ta osuda, da je svjetlo došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bjehu zla.

20 Jer svako ko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne osude njegova djela.

21 Ali onaj ko čini istinu, dolazi k svjetlu da se pokažu njegova djela, da su u Bogu učinjena.

22 Poslije toga dođoše Isus i njegovi učenici u zemlju judejsku; i zadržao se ondje s njima i krštavao.

23 I Jovan je krštavao u Enonu, blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode: i dolazili su, i krštavaše ih.

24 Jer Jovan još ne bješe bačen u tamnicu.

25 Tada između nekih Jovanovih učenika i Judejaca izbi rasprava o čišćenju.

26 I dođoše oni k Jovanu i rekoše mu, Ravi, onaj koji je bio s tobom s one strane Jordana, za kog si ti svjedočio, evo, on krštava, i svi dolaze k njemu.

27 Odgovori Jovan i reče, Ne može čovjek primiti ništa, osim ako mu je dano s neba.

28 Vi mi sāmi svjedočite da rekoh, Nisam ja Hrist, nego da sam poslan pred njim.

29 Onaj ko ima nevjestu, mladoženja je: ali prijatelj mladoženjin, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zbog mladoženjina glasa; ta se moja radost, stoga, ispunila.

30 On mora rasti, a ja se moram umanjivati.

31 Onaj koji odozgo dolazi, iznad svih je; onaj ko je sa zemlje, zemaljski je, i zemaljski govori; onaj koji s neba dolazi, iznad svih je.

32 I ono što je on vidio i čuo, to svjedoči, a niko ne prima njegovo svjedočanstvo.

33 Onaj ko je primio njegovo svjedočanstvo potvrdio je da je Bog istinit.

34 Jer onaj koga je Bog poslao, Božje riječi govori: jer Bog mu Duha ne daje na mjeru.

35 Otac ljubi Sina, i sve je predao u ruku njegovu.

36 Onaj ko povjeruje Sina, ima život vječiti; a onaj ko ne povjeruje Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.