Jevanđelje po Jovanu 20

1 Rano prvoga dana u sedmici, dok je još bila tama, dođe Marija Magdalina do groba te spazi da je s grobnice uklonjen kamen.

2 Tada ona otrča i dođe k Simonu Petru i drugom učeniku, kog je Isus ljubio, i reče im, Uzeli su Gospoda iz groba i ne znamo gdje su ga stavili.

3 Uputiše se tada Petar i onaj drugi učenik i dođoše do grobnice.

4 Trčahu obojica zajedno, ali je onaj drugi učenik prestigao Petra i prvi stigao do grobnice.

5 I sagnuvši se, ugleda on lanene povoje gdje leže, ali ne uđe.

6 Tada za njim stiže Simon Petar, i uđe u grobnicu i ugleda lanene povoje gdje leže,

7 I maramu koja bješe na njegovoj glavi, ali nije ležala uz lanene povoje, nego zasebno smotana na jednome mjestu.

8 Tada uđe i onaj drugi učenik, koji je prvi stigao do grobnice, te vidje i povjerova.

9 Jer još ne bjehu poznavali pismo, da on treba ustati od mrtvih.

10 Zatim se učenici ponovo vratiše k svojima.

11 A Marija je stajala napolju kod groba i plakala. I sagnu se dok je plakala te pogleda u grob,

12 I ugleda dvojicu anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je bilo ležalo Isusovo tijelo: jedan kod glave, drugi kod nogu.

13 I rekoše joj oni, Ženo, zašto plačeš? Reče im ona, Zato što su uzeli moga Gospoda i ne znam gdje su ga stavili.

14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

15 Reče joj Isus, Ženo, zašto plačeš? koga tražiš? Misleći da je to vrtlar, reče mu ona, Gospodine, ako si ga ti odnio odavde, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.

16 Reče joj Isus, Marijo. Ona se okrenu i reče mu, Ravuni; što će reći, Učitelju.

17 Reče joj Isus, Nemoj me se doticati, jer još nisam uzišao k Ocu svome, nego idi k mojoj braći i reci im, Uzlazim k Ocu svom i Ocu vašem, i k Bogu svom i Bogu vašem.

18 Marija Magdalina dođe i navijesti učenicima da je vidjela Gospoda i da joj je on to rekao.

19 Uveče toga istoga dana, prvoga u sedmici, kada su ondje gdje su se učenici okupili zbog straha od Judejaca bila zatvorena vrata, dođe Isus, stade u sredinu i reče im, Mir vama.

20 I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i svoj bok. Onda se učenici obradovaše vidjevši Gospoda.

21 Isus im ponovo reče, Mir vama: kao što je mene poslao moj Otac, tako i ja šaljem vas.

22 Izrekavši to, dahnu on u njih i reče im, Primite Duha Svetoga.

23 Onima kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; onima kojima grijehe zadržite, zadržani su im.

24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe s njima kad je došao Isus.

25 Rekoše mu, stoga, ostali učenici, Vidjeli smo Gospoda. Ali im on reče, Ako ne vidim na njegovim rukama trag od čavala i ne stavim svoj prst u trag od čavala, i ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.

26 Nakon osam dana njegovi učenici ponovo bjehu unutra, i Toma s njima: tada dođe Isus, a vrata bjehu zatvorena, te stane u sredinu i reče, Mir vama.

27 Zatim reče Tomi, Primakni svoj prst ovamo i pogledaj mi ruke; i primakni svoju ruku i stavi je u moj bok; i ne budi nevjeran, nego vjeruj.

28 I odgovori Toma i reče mu, Gospod moj i Bog moj.

29 Reče njemu Isus, Tomo, povjerovao si jer si me vidio: blagosloveni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše.

30 I odista mnoga druga znamenja učinio je Isus u prisutnosti svojih učenika, koja nisu zapisana u ovoj knjizi;

31 A ova su zapisana da povjerujete da Isus jest Hrist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovom imenu.