Jevanđelje po Jovanu 19

1 Stoga tada Pilat uze Isusa i izbičeva ga.

2 I spletoše vojnici vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu, i zaogrnuše ga grimiznim plaštom

3 I rekoše, Zdravo, Kralju Judejaca! i pljuskahu ga.

4 Iziđe, dakle, Pilat ponovo i reče im, Evo, izvodim vam ga da znate da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu.

5 Iziđe tada Isus s trnovim vijencem i u grimiznom plaštu. I reče im Pilat, Evo čovjeka!

6 A kada ga ugledaše sveštenički glavari i njihovi službenici, povikaše, govoreći, Razapni ga, razapni ga! Pilat im reče, Uzmite ga vi i razapnite, jer ja na njemu ne nalazim krivicu.

7 Odgovoriše mu Judejci, Mi imamo zakon i po našem zakonu on mora umrijeti, jer se pravio Sinom Božjim.

8 Kada Pilat čū tu riječ, još se više prestraši;

9 I ponovo uđe u sudnicu te reče Isusu, Odakle si ti? No Isus mu ne dade odgovor.

10 Tada mu Pilat reče, Zar meni ne odgovaraš? ne znaš li da imam vlast raspeti te i da imam vlast osloboditi te?

11 Isus odgovori, Ne bi imao nada mnom nikakvu vlast da ti nije dano odozgo. Zbog toga onaj koji me predao tebi ima veći grijeh.

12 Od tada ga je Pilat nastojao osloboditi; no Judejci vikahu, Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj ćesarev. Ko god se pravi kraljem, protiv ćesara govori.

13 Stoga Pilat, čuvši tu riječ, izvede Isusa i sjede na sudilište na mjestu koje se zove Pločnik, a na hebrejskome, Gavata.

14 A upravo bješe priprema za pashu, oko šestoga sata. I reče on Judejcima, Evo vašega Kralja!

15 A oni povikaše, Ukloni ga, ukloni ga, razapni ga! Pilat im reče, Kralja vašega da razapnem? Sveštenički mu glavari odgovoriše, Mi nemamo kralja osim ćesara.

16 Stoga im ga tada preda da ga razapnu. I uzeše oni Isusa te ga odvedoše.

17 I, noseći svoj krst, uziđe on na mjesto zvano Lobanjsko, koje se na hebrejskome naziva Golgota,

18 Gdje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa.

19 I napisa Pilat natpis i postavi ga na krst. A bješe napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ JUDEJACA.

20 Taj su natpis tada čitali mnogi Judejci, jer je mjesto gdje Isus bješe razapet bilo blizu grada, a bilo je napisano na hebrejskom, grčkom i latinskom.

21 Rekoše tada Pilatu judejski sveštenički glavari, Nemoj pisati, Kralj Judejaca; nego da je taj rekao, Ja sam kralj Judejaca.

22 Pilat odgovori, Šta napisah, napisah.

23 Tada vojnici, kada bjehu razapeli Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela, svakome vojniku po dio; a tako i košulju. Ali ta košulja bješe nešivena, otkana u jednome dijelu odozgo do dolje.

24 Rekoše, stoga, jedan drugome, Nemojmo je derati, nego bacimo kocku za nju, čija će biti: da se ispuni redak pisma koji veli, Odjeću moju razdijeliše među sobom i za ruho moje baciše kocku. Vojnici, dakle, upravo to učiniše.

25 A stajala je kod Isusovog krsta njegova majka, i sestra njegove majke, Marija, žena Kleofina, i Marija Magdalina.

26 Kada Isus ugleda majku i kraj nje učenika kog je ljubio, reče on svojoj majci, Ženo, evo ti sina!

27 Zatim reče učeniku, Evo ti majke! I uze je od toga časa taj učenik k svojima.

28 Nakon toga Isus, znajući da je sada sve dovršeno, kako bi se ispunilo pismo, reče, Žedan sam.

29 A ondje je stajala posuda puna octa. I natopiše sunđer octom, i staviše ga na isop i primaknuše njegovim ustima.

30 Čim je primio ocat, Isus reče, Dovršeno je; i prignu glavu te predade duh.

31 A Judejci, kako bješe priprema pa da tijela ne bi ostala na krstu na dan sabatnji (jer taj sabatnji dan bješe velik dan), zamoliše Pilata da se raspetima slome noge i da ih uklone.

32 Dođoše, stoga, vojnici i slomiše noge prvome i drugome koji bješe razapet s njim.

33 Ali kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne slomiše mu noge,

34 Nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok te odmah potekoše krv i voda.

35 Onaj koji je to vidio posvjedočio je, i istinito je njegovo svjedočanstvo: zna da govori istinu, da i vi vjerujete.

36 Jer se to zbilo da se ispuni pismo, Nijedna mu se kost neće slomiti.

37 I opet, drugi redak pisma veli, Gledaće na onoga kog su proboli.

38 Nakon toga Josif iz Arimateje, koji bješe Isusov učenik, ali potajno zbog straha od Judejaca, zaiska Pilata da mu dopusti da uzme Isusovo tijelo: i dopusti mu Pilat. Dođe on, stoga, i uze Isusovo tijelo.

39 A dođe i Nikodim, onaj koji je najprije noću bio došao k Isusu, i donese oko sto librā smjese smirne i aloje.

40 Tada uzeše oni Isusovo tijelo i poviše ga u lanene povoje s miomirisima, kao što je u Judejaca običaj za ukop.

41 A na mjestu gdje je on bio razapet bješe vrt i u vrtu nova grobnica, u koju još niko nije bio položen.

42 Ondje, dakle, položiše Isusa zbog judejskog dana pripreme, jer grobnica bješe blizu.