Jevanđelje po Jovanu 18

1 Izrekavši te riječi, ode Isus sa svojim učenicima preko potoka Kedrona, gdje bješe vrt u koji uđoše on i njegovi učenici.

2 A poznavao je to mjesto i Juda, koji ga je izdao: jer Isus se tamo često sastajao sa svojim učenicima.

3 Tada Juda, dobivši četu i službenike od svešteničkih glavara i farisejā, dođe onamo s bakljama, svjetiljkama i oružjem.

4 Isus, stoga, znajući sve što će mu se dogoditi, istupi i reče im, Koga tražite?

5 Odgovoriše mu, Isusa Nazarećanina. Reče im Isus, Ja sam taj. A stajaše s njima i Juda, koji ga je izdao.

6 Kada im, dakle, reče, Ja sam taj, oni uzmaknuše natrag i padoše na tlo.

7 Ponovo ih upita, Koga tražite? A oni rekoše, Isusa Nazarećanina.

8 Isus odgovori, Rekoh vam da sam ja taj. Ako, dakle, mene tražite, pustite ove da idu;

9 Da se ispuni riječ koju reče, Od onih koje si mi dao, ne izgubih ni jednoga.

10 A kako je Simon Petar imao mač, izvuče ga te udari slugu velikoga sveštenika i odsiječe mu desno uho. Sluzi bješe ime Malho.

11 Tada Isus reče Petru, Stavi svoj mač u korice: čašu koju mi je dao Otac zar da ne pijem?

12 Tada četa, i zapovjednik, i judejski službenici pograbiše Isusa i svezaše ga,

13 I odvedoše ga najprije k Ani; jer on bješe tast Kajafi, koji je bio veliki sveštenik te godine.

14 A Kajafa bješe onaj koji je dao savjet Judejcima kako je bolje da jedan čovjek umre za narod.

15 Za Isusom je išao Simon Petar i jedan drugi učenik. Taj učenik bješe poznat velikom svešteniku, pa uđe s Isusom u dvorište velikog sveštenika.

16 No Petar ostade napolju kod vrata. Tada iziđe taj drugi učenik, koji bješe poznat velikom svešteniku, porazgovara sa onom koja čuvaše vrata i uvede Petra.

17 Nato mlada sluškinja koja je čuvala vrata reče Petru, Nisi li i ti jedan od učenika toga čovjeka? On reče, Nisam.

18 I stajahu ondje sluge i službenici; bjehu načinili žar, jer je bilo hladno: i grijahu se; i Petar stajaše s njima i grijaše se.

19 Tada veliki sveštenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovoj nauci.

20 Odgovori mu Isus, Ja sam javno govorio svijetu; uvijek sam poučavao u sinagogi i u hramu, gdje se Judejci uvijek okupljaju, i ništa nisam govorio u tajnosti.

21 Zašto mene pitaš? pitaj one koji su slušali šta sam im govorio. Evo, ovi znaju šta sam govorio.

22 I kada Isus tako reče, udari ga jedan od prisutnih službenika dlanom, rekavši, Tako odgovaraš velikom svešteniku?

23 Isus mu odgovori, Ako sam govorio zlo, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me udaraš?

24 I Ana ga svezanog posla Kajafi, velikom svešteniku.

25 A Simon Petar je stajao i grijao se. Rekoše mu stoga, Nisi li i ti jedan od njegovih učenika? On to poreknu i reče, Nisam ja.

26 Jedan od slugu velikog sveštenika, rođak onoga kome Petar bješe odsjekao uho, reče, Nisam li te vidio u vrtu s njim?

27 Petar tad ponovo poreknu: i odmah se oglasi pijetao.

28 Odvedoše tada Isusa od Kajafe u sudnicu; a bješe rano. No oni ne uđoše u sudnicu, kako se ne bi okaljali, nego da mogu jesti pashu.

29 Iziđe tada Pilat k njima i reče, Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?

30 Odgovoriše i rekoše mu, Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga tebi predali.

31 Reče im nato Pilat, Uzmite ga vi i sudite mu po svome zakonu. Kazaše mu, stoga, Judejci, Nama nije dopušteno nikoga pogubiti:

32 Da se ispuni Isusova riječ koju je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.

33 Nato Pilat ponovo uđe u sudnicu te pozva Isusa i reče mu, Jesi li ti Kralj Judejaca?

34 Isus mu odgovori, Govoriš li ti to sām od sebe ili su ti to drugi rekli za mene?

35 Pilat odgovori, Zar sam ja Judejac? Tvoj narod i sveštenički glavari predali su te meni: šta si učinio?

36 Odgovori Isus, Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kada bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Judejcima; ali sada moje kraljevstvo nije odavde.

37 Nato mu Pilat reče, Jesi li onda ipak kralj? Isus odgovori, Ti kažeš da ja jesam kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao na svijet da svjedočim za istinu. Svako ko je od istine, sluša moj glas.

38 Reče mu Pilat, Šta je istina? Rekavši to, iziđe on ponovo pred Judejce i reče im, Ja ne nalazim nikakvu krivicu na njemu.

39 A kod vas je običaj da vam za pashu pustim jednoga: hoćete li, dakle, da vam pustim Kralja Judejaca?

40 Nato svi opet povikaše, Ne toga, nego Varavu! A Varava bješe razbojnik.