Jevanđelje po Jovanu 17

1 Isus izgovori ove riječi i, podigavši oči k nebu, prozbori, Oče, došao je čas; proslavi Sina svoga da i Sin tvoj proslavi tebe:

2 Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom da svima koje si mu dao dā život vječni.

3 A ovo je život vječni, da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i Isusa Hrista, koga si poslao.

4 Ja sam tebe proslavio na zemlji: dovršio sam djelo koje si mi dao da obavim.

5 A sada, O Oče, proslavi ti mene kod sebe slavom koju sam imao s tobom prije nego je svijeta bilo.

6 Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta: tvoji bjehu i meni si ih dao, i riječ su tvoju održali.

7 Sada su spoznali da je od tebe sve što si mi dao.

8 Jer riječi koje si ti dao meni, ja dadoh njima; i oni su ih primili, te zaista spoznali da sam od tebe izišao i povjerovali da si me ti poslao.

9 Ja za njih molim. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.

10 I sve moje tvoje je, i tvoje je moje; i proslavljen sam u njima.

11 I ja više nisam u svijetu, no oni jesu u svijetu, a ja dolazim k tebi. Oče sveti, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.

12 Dok sam bio s njima u svijetu, ja sam ih čuvao u tvome imenu: one koje si mi dao štitio sam, te nijedan nije propao, osim sina propasti, da se ispuni pismo.

13 A sada dolazim k tebi i govorim ovo u svijetu, da oni imaju u sebi puninu moje radosti.

14 Ja sam njima dao tvoju riječ i svijet ih je zamrzio, jer oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.

15 Ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od zla.

16 Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta.

17 Posveti ih svojom istinom: tvoja riječ je istina.

18 Kao što si ti mene poslao u svijet, tako i ja njih poslah u svijet.

19 I zarad njih posvećujem samog sebe, da i oni budu posvećeni kroz istinu.

20 Ne molim samo za ove, nego i za one koji će me po njihovoj riječi povjerovati,

21 Da svi budu jedno; kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno: da svijet povjeruje da si me ti poslao.

22 Slavu koju si ti dao meni, ja sam dao njima; da budu jedno kao što smo mi jedno:

23 Ja u njima i ti u meni, da budu savršeni u jednome, i da svijet spozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si ljubio mene.

24 Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom ondje gdje sam ja: da gledaju moju slavu, koju si mi dao jer si me ljubio prije utemeljenja svijeta.

25 O Oče pravedni, svijet te nije upoznao; ali ja sam te upoznao, a i ovi su spoznali da si me ti poslao.

26 I objavio sam im tvoje ime, i još ću ga objaviti, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima, i ja u njima.