Jevanđelje po Jovanu 12

1 A Isus šest dana prije pashe dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar, onaj koji je bio mrtav, onaj kog je on vaskrsao od mrtvih.

2 Ondje mu prirediše večeru: Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih što su s njim sjedili za stolom.

3 Tada Marija uze libru prave skupocjene nardove pomasti, pomaza Isusu noge i istrlja ih svojom kosom; i ispuni se kuća mirisom pomasti.

4 Tada reče jedan od njegovih učenika, Juda Iskariot, sin Simonov, onaj koji ga je imao izdati,

5 Zašto se ta pomast nije prodala za trista dinara i to dalo siromasima?

6 Ali nije to rekao zbog toga što je mario za siromahe, nego zato što je bio kradljivac: imao je torbu i uzimao ono što se u nju stavljalo.

7 Tada Isus reče, Pusti je: čuvala je to za dan mog ukopa.

8 Jer siromahe imate uvijek sa sobom, a mene nemate uvijek.

9 Veliko mnoštvo Judejaca dozna da je on ondje; i dođoše oni, ne samo zbog Isusa, nego i zato da vide Lazara, kog on bješe vaskrsao od mrtvih.

10 I odlučiše sveštenički glavari da ubiju i Lazara,

11 Jer su zbog njega mnogi Judejci odlazili i vjerovali Isusa.

12 Sutradan veliko mnoštvo onih koji su došli na praznik, kada čuše da Isus dolazi u Jerusalim,

13 Uze palmine grane, iziđe mu u susret i vikaše, Osana: Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodovo, Kralj Izraelov!

14 A Isus, kada je pronašao magarčića, sjede na nj; kao što je pisano,

15 Ne boj se, Kćeri sionska: evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrjebetu magaričinu.

16 To njegovi učenici isprva ne razumješe; ali kada je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da su mu oni to učinili.

17 Svjedočili su i mnogi koji bjehu s njim kada je pozvao Lazara iz groba i vaskrsao ga od mrtvih.

18 Zbog toga mu je mnoštvo izišlo u susret, jer su čuli da je učinio to čudo.

19 Fariseji zato rekoše jedan drugome, Vidite da ne postižete ništa? evo, svijet ode za njim.

20 A bješe i nekih Grka među onima koji su se došli pokloniti na praznik.

21 Oni pristupiše Filipu iz Vitsaide galilejske i zamoliše ga, rekavši, Gospodine, htjeli bismo da vidimo Isusa.

22 Dođe Filip i reče to Andriji, a Andrija i Filip, opet, rekoše Isusu.

23 I odgovori im Isus, rekavši, Došao je trenutak da se proslavi Sin čovječji.

24 Zaista, zaista, kažem vam, Ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ostaje sāmo; ali ako umre, donosi mnogo ploda.

25 Ko ljubi svoj život, izgubiće ga; a ko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvaće ga za život vječni.

26 Ako mi ko služi, neka me slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako mi ko služi, počastiće ga moj Otac.

27 Sada mi je duša potresena; i šta da kažem? Oče, izbavi me od ovoga časa: ali zato sam došao u ovaj čas.

28 Oče, proslavi svoje ime. Tada dođe glas s neba, govoreći, Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.

29 Stoga mnoštvo koje je ondje stajalo i to čulo reče, Zagrmjelo je; drugi rekoše, Anđeo mu je govorio.

30 Odgovori Isus i reče, Ovaj glas nije došao radi mene, nego zarad vas.

31 Sada je sud ovome svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti zbačen.

32 A ja ću, ako budem podignut sa zemlje, sve privući k sebi.

33 Ovo je rekao naznačivši kakvom će smrću umrijeti.

34 Odgovori mu narod, Mi smo iz zakona čuli da Hrist ostaje zauvijek: kako onda ti govoriš, Sin čovječji treba biti podignut? ko je taj Sin čovječji?

35 Tada im Isus reče, Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama: jer onaj ko hoda u tami, ne zna kud ide.

36 Dok imate svjetlo, povjerujte u svjetlo da možete biti djeca svjetla. To Isus reče pa ode i sakri se od njih.

37 Premda je pred njima činio tolika znamenja, ipak ga nisu povjerovali:

38 Kako bi se ispunila riječ koju reče prorok Isaija, Gospode, ko je povjerovao našem izvještaju? i kome se otkrila ruka Gospodova?

39 Stoga i nisu mogli povjerovati, jer Isaija opet reče,

40 Zaslijepio im je oči i otvrdnuo srce njihovo: da očima svojim ne vide, niti srcem svojim razumiju i obrate se, pa ih ja ozdravim.

41 Govorio je to Isaija kad je vidio njegovu slavu i o njemu kazivao.

42 Premda su ga i mnogi od glavara povjerovali, zbog fariseja ga nisu priznavali, kako ne bi bili izopšteni iz sinagoge:

43 Jer su ljudsku slavu ljubili više negoli slavu Božju.

44 Isus povika i reče, Onaj ko mene povjeruje, ne vjeruje mene, nego onoga koji je mene poslao.

45 I onaj ko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.

46 Ja sam na svijet kao svjetlo došao, da ko god me povjeruje ne ostane u tami.

47 I sluša li ko moje riječi, a ne povjeruje, ja ga ne sudim: jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

48 Onaj ko mene odbacuje i ne prima moje riječi, ima ko ga sudi: riječ koju govorih, ona će mu suditi u posljednji dan.

49 Jer ja nisam govorio sām od sebe, nego Otac koji me poslao, on mi je dao zapovijest šta da kažem i šta da govorim.

50 I znam da je zapovijest njegova život vječiti: stoga ono što govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.