Jevanđelje po Jovanu 11

1 A neki čovjek bješe bolestan, Lazar iz Vitanije, iz gradića Marijinog i njezine sestre Marte.

2 (Bješe to ona Marija koja je pomazala Gospoda pomašću, i obrisala mu noge svojom kosom, čiji brat Lazar bješe bolestan.)

3 Stoga sestre poslaše po njega rekavši, Gospode, evo, onaj koga ljubiš boluje.

4 Kada je Isus to čuo, reče, Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se Sin Božji po njoj proslavi.

5 A Isus je ljubio Martu, i njezinu sestru, i Lazara.

6 Kada je, dakle, čuo da je on bolestan, ipak je ostao još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.

7 Nakon toga reče svojim učenicima, Pođimo opet u Judeju.

8 Rekoše mu učenici, Učitelju, Judejci su te nedavno htjeli kamenovati; i ti opet ideš onamo?

9 Odgovori Isus, Nema li dan dvanaest sati? Ako ko hoda po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

10 No hoda li ko noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.

11 Ovo reče i nakon toga im doda, Naš prijatelj Lazar je zaspao; no idem ga probuditi.

12 Tada njegovi učenici rekoše, Gospode, ako je zaspao, ozdraviće.

13 No Isus je to rekao o njegovoj smrti; a oni su mislili da govori o počinku, o spavanju.

14 Tada im Isus reče otvoreno, Lazar je mrtav.

15 Radujem se zbog vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego, pođimo k njemu.

16 Nato Toma, zvani Blizanac, reče učenicima, Hajdemo i mi, da umremo s njime.

17 Kada je Isus stigao, našao je da je on već četiri dana u grobu.

18 A Vitanija bješe blizu Jerusalima, oko petnaest potrkališta,

19 I mnogi Judejci bjehu došli k Marti i Mariji da ih tješe zbog njihovoga brata.

20 Tada Marta, čim je čula da Isus dolazi, iziđe preda nj; a Marija je sjedila u kući.

21 Reče tada Marta Isusu, Gospode, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.

22 Ali i sada znam da šta god zaišteš od Boga, daće ti Bog.

23 Reče joj Isus, Vaskrsnuće brat tvoj.

24 Reče mu Marta, Znam da će vaskrsnuti za vaskrsenja, u posljednji dan.

25 Reče joj Isus, Ja sam vaskrsenje i život: onaj ko u mene povjeruje, ako i umre, živjeće;

26 I svako ko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li to?

27 Reče mu ona, Da, Gospode: vjerujem da si ti Hrist, Sin Božji, koji je trebalo da dođe na svet.

28 I, rekavši tako, ode i potajno pozva svoju sestru Mariju, rekavši joj, Učitelj je došao i zove te.

29 Ona, čim je to čula, brzo ustade i dođe k njemu.

30 A Isus još ne bješe došao u gradić, nego je bio na onome mjestu gdje ga je susrela Marta.

31 Kada Judejci, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidješe kako je ona žurno ustala i izišla, pođoše za njom, rekavši, Ide na grob plakati.

32 A kada je Marija stigla onamo gdje bješe Isus i ugledala ga, baci mu se do nogu, rekavši, Gospode, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.

33 Kada je vidje Isus kako plače, a plakahu i Judejci koji bjehu došli s njom, zastenja on u duhu i potrese se,

34 I reče, Gdje ste ga položili? Rekoše mu, Gospode, dođi i pogledaj.

35 Isus zaplaka.

36 Nato Judejci rekoše, Gle kako ga je ljubio!

37 A neki od njih rekoše, Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da ni taj ne umre?

38 Isus, stoga, ponovo zastenjavši u sebi, dođe do groba. Bješe to špilja, a na nju položen kamen.

39 Isus reče, Uklonite kamen. Reče mu Marta, sestra pokojnikova, Gospode, već smrdi; jer je mrtav četiri dana.

40 Reče joj Isus, Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?

41 Tada ukloniše kamen s mjesta gdje bješe položen mrtvac. I podiže Isus oči i reče, Oče, zahvaljujem ti što si me uslišio.

42 Znao sam da me ti uvijek uslišavaš: no rekao sam to zbog naroda koji stoji uokolo, da povjeruju da si me ti poslao.

43 I, rekavši to, viknu on bučnim glasom, Lazare, iziđi!

44 I iziđe onaj koji mrtav bješe, nogu i ruku povezanih mrtvačkim povojima i lica omotanog maramom. Isus im reče, Odriješite ga i pustite nek ide.

45 Tada mnogi od Judejaca koji bjehu došli k Mariji, vidjevši šta je Isus učinio, povjerovaše ga.

46 No neki od njih odoše k farisejima i rekoše im šta je Isus učinio.

47 Tada sveštenički glavari i fariseji okupiše sabor i rekoše, Šta da činimo? jer taj čovjek čini mnoga čudesa.

48 Ako ga pustimo tako, svi će ga povjerovati; i doći će Rimljani te nam oduzeti i ovo mjesto i narod.

49 A jedan od njih, Kajafa, koji bješe veliki sveštenik te godine, reče im, Vi ništa ne znate,

50 Niti shvatate kako je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod i ne propadne sav narod.

51 No nije to rekao sām od sebe, nego je kao veliki sveštenik te godine prorokovao da Isus treba umrijeti za taj narod;

52 I ne samo za taj narod, nego i zato da raspršenu Božju djecu okupi u jedno.

53 Toga se dana, dakle, dogovoriše da ga ubiju.

54 Zato se Isus više nije javno kretao među Judejcima, nego je otišao odatle u kraj blizu pustare, u grad zvani Efrajim, i ostao ondje sa svojim učenicima.

55 Približila se judejska pasha pa su mnogi iz cijele zemlje uzišli u Jerusalim da se očiste prije pashe.

56 Tražili su Isusa i, stojeći u hramu, međusobno govorili, Šta vam se čini, zar uopšte neće doći na praznik?

57 A sveštenički glavari i fariseji izdali su zapovijest da, ako ko sazna gdje je, taj to dojavi da ga uhvate.