Jevanđelje po Jovanu 10

1 Zaista, zaista, kažem vam, Onaj ko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se uspinje na drugome mjestu, kradljivac je i pljačkaš,

2 Ali onaj koji na vrata ulazi, pastir je ovcama.

3 Nјemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas: i on svoje ovce zove imenom i izvodi ih.

4 A kada izvede svoje ovce, pred njima ide i ovce idu za njim: jer poznaju njegov glas.

5 A za tuđincem neće ići, nego će pobjeći od njega: jer ne poznaju glas tuđinaca.

6 Isus im ispripovijeda ovo poređenje, no oni ne razumješe šta im je htio reći.

7 Stoga im Isus ponovo reče, Zaista, zaista, kažem vam, Ja sam vrata ovcama.

8 Svi oni koji su došli prije mene, kradljivci su i razbojnici: ali ih ovce nisu poslušale.

9 Ja sam vrata: ako ko kroz mene uđe, biće spašen, i ulaziće i izlaziti, i pašu nalaziti.

10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi: ja sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju.

11 Ja sam dobri pastir: dobri pastir polaže svoj život za ovce.

12 Ali najamnik, koji nije pastir, a ni ovce nisu njegove, kada vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi: a vuk grabi ovce i rastjeruje ih.

13 Najamnik bježi, jer je on samo najamnik i nije ga briga za ovce.

14 Ja sam dobri pastir i poznajem svoje ovce, i moje poznaju mene.

15 Kao što mene poznaje Otac, tako i ja poznajem Oca: i život svoj polažem za ovce.

16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovoga ovčinjaka: i njih moram dovesti i glas moj će slušati; i biće jedno stado, i jedan pastir.

17 Zbog toga me ljubi Otac što polažem svoj život, da ga ponovo uzmem.

18 Niko mi ga ne oduzima, nego ga polažem sām od sebe. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijest primio od svog Oca.

19 Među Judejcima ponovo nastade podjela zbog tih kazivanja.

20 I rekoše mnogi od njih, Đavola ima, i mahnita; zašto ga slušate?

21 Drugi pak rekoše, Nisu to riječi onoga koji ima đavola. Može li đavo slijepima oči otvarati?

22 I svetkovao se u Jerusalimu praznik posvećenja; a bješe zima.

23 I obilazio je Isus hramom po Solomonovom trijemu.

24 Tada ga okružiše Judejci i rekoše mu, Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si ti Hrist, reci nam otvoreno.

25 Isus im odgovori, Rekoh vam i ne povjerovaste: djela koja činim u ime svog Oca, ona svjedoče za mene.

26 Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca, kao što vam i rekoh.

27 Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.

28 I ja im dajem život vječni; i neće propasti nikada, i niko ih neće oteti iz moje ruke.

29 Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih; i niko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mog.

30 Ja i moj Otac jedno smo.

31 Tada Judejci ponovo pograbiše kamenje da ga kamenuju.

32 Odgovori im Isus, Mnoga sam vam dobra djela Oca svoga pokazao; za koje me od tih djela kamenujete?

33 Odgovoriše mu Judejci, rekavši, Zbog dobroga te djela ne kamenujemo, nego zbog hule; i zato što se ti, premda si čovjek, gradiš Bogom.

34 Odgovori im Isus, Nije li u vašem zakonu pisano, Ja rekoh, Bogovi ste.

35 Ako bogovima nazva one kojima je predana Božja riječ, a pismo se ne može razriješiti,

36 Kako vi onome koga je Otac posvetio i poslao na svijet kažete, Huliš; jer rekoh, Sin sam Božji?

37 Ako ne činim djela svog Oca, nemojte mi vjerovati;

38 Ali ako činim, sve ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima: da spoznate i povjerujete da je Otac u meni, i ja u njemu.

39 Nato ga oni ponovo nastojahu uhvatiti: ali im on izmaknu iz ruke,

40 I opet ode na onu stranu Jordana, na mjesto gdje je Jovan najprije krštavao; i ostade ondje.

41 I dođoše mnogi k njemu te govorahu, Jovan nije učinio ni jedno čudo, ali je sve što je Jovan rekao o ovome bilo istina.

42 I povjerovaše ga ondje mnogi.