Poslanica Jevrejima 9

1 Imao je, dakako, i onaj prvi savez bogoštovne uredbe i ovosvjetsko svetilište.

2 Jer bio je načinjen šator: prvi, u kome bješe svijećnjak, i sto, i prikazni hljebovi, koji se naziva svetinja.

3 A iza druge zavjese, šator zvani Svetinja nad svetinjama,

4 U njoj zlatni kadionik, i kovčeg saveza sav optočen zlatom, u kome je bila zlatna posuda s manom, i Aronov štap što je propupao, i ploče saveza;

5 A povrh njega heruvi slave zasjenjuju prijesto milosti, o čemu ne možemo sada potanko govoriti.

6 A kada je to bilo tako uređeno, u prvi dio šatora stalno su ulazili sveštenici da obavljaju bogosluženje,

7 A u drugi je jednom na godinu ulazio samo veliki sveštenik, ali ne bez krvi koju je prinosio za sebe i za pogreške naroda.

8 Time Duh Sveti pokazuje da još nije bio očitovan put u svetinju nad svetinjama, sve dok je stajao prvi šator,

9 Što je bio prikaz za tadašnje doba, u kome su se prinosili i darovi, i žrtve, što u pogledu savjesti nije moglo usavršiti onoga koji je vršio službu;

10 Koji je bio utemeljen samo na jelima i pićima, te raznim pranjima i tjelesnim uredbama, njima nametnutim do trenutka preinačenja.

11 Ali Hrist je, kao veliki sveštenik budućih dobara, došao po većem i savršenijem šatoru, nerukotvorenom, to jest, ne od ove građevine;

12 I ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi, ušao je jedanput zauvijek u svetinju, zadobivši vječno otkupljenje za nas.

13 Jer ako već krv bikova i jaraca, i juničin pepeo, čime se škrope okaljani, posvećuje u pogledu čistoće tijela,

14 Koliko li će više krv Hrista, koji je po vječnome Duhu samoga sebe bez mane prinio Bogu, očistiti vašu savjest od mrtvih djela da služite živom Bogu?

15 I zbog toga je on posrednik novoga zavjeta: da po smrti, za otkupljenje prekršaja koji su bili pod prvim zavjetom, oni koji su pozvani prime obećanje vječnoga nasljedstva.

16 Jer ondje gdje je zavjet, nužno je potrebna i smrt zavještaoca.

17 Jer zavjet je valjan tek po smrti čovjeka: u suprotnom, uopšte nije na snazi dok zavještalac živi.

18 Stoga ni onaj prvi zavjet nije bio ustanovljen bez krvi.

19 Jer Mojsije je, saopštivši svem narodu svaku zapovijest zakona, uzeo krv junaca i jaraca, s vodom, i skerletnom vunom, i isopom, te poškropio i knjigu, i sav narod,

20 Rekavši, Ovo je krv zavjeta koji vam je odredio Bog.

21 I šator, i sve bogoštovno posuđe isto tako je poškropio krvlju.

22 I gotovo sve se po zakonu čisti krvlju, i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.

23 Bilo je, dakle, potrebno da se time čiste uzorci onoga što je u nebesima; ali same nebeske stvarnosti čiste se žrtvama boljim od tih.

24 Jer Hrist nije ušao u rukotvorene svetinje, koje su tek obrisi one istinske, nego u sāmo nebo, da se sada pojavi u Božjoj prisutnosti za nas:

25 Ne da mnogo puta prinosi samog sebe, kao što veliki sveštenik ulazi u svetinju svake godine s tuđom krvlju,

26 Jer bi tada morao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta, nego se sada pojavio jedanput na svršetku svijeta da odstrani grijeh prinijevši na žrtvu sebe.

27 I kao što je ljudima određeno da jedanput umru, a nakon toga dolazi sud,

28 Tako je i Hrist jedanput prinesen da ponese grijehe mnogih; a drugi put će se, bez grijeha, ukazati onima koji ga iščekuju na spasenje.