Poslanica Jevrejima 7

1 Jer taj Melhisedek, kralj Salema, sveštenik Boga Svevišnjega, koji je susreo Avrahama dok se on vraćao s pokolja kraljevā i blagoslovio ga;

2 Kome je Avraham odijelio i desetinu od svega; koji u prevodu najprije znači, Kralj pravednosti, a zatim i Kralj Salema, što znači, Kralj mira;

3 Bez oca, bez majke, bez porijekla, kome dani nemaju početka ni život svršetka; nalik Sinu Božjem, ostaje sveštenik dovijeka.

4 Promotrite sada kako je velik bio taj čovjek kome je i praotac Avraham dao desetinu od plijena.

5 Doduše, i oni od sinova Levijevih koji primaju sveštenstvo, prema zakonu imaju zapovijest da ubiru desetinu od naroda, to jest, od svoje braće, premda su i oni izišli iz Avrahamovih bokova;

6 Ali on, kome se porijeklo ne računa od njih, primio je desetinu od Avrahama i blagoslovio njega koji je imao obećanja.

7 I posve je neporecivo da bolji blagosilja manjega.

8 I ovdje desetinu primaju oni koji umiru, a ondje ih prima onaj o kome se svjedoči da živi.

9 I, da tako kažem, u Avrahamu je desetinu dao i Levi, koji desetinu prima.

10 Jer je on još bio u bokovima svoga oca, kada ga je susreo Melhisedek.

11 Da je, dakle, savršenstvo bilo ostvareno po levitskom sveštenstvu (jer narod je pod njim primio zakon), koja bi onda bila potreba da ustaje drugi sveštenik po redu Melhisedekovom i da se ne imenuje po redu Aronovom?

12 Jer kada se mijenja sveštenstvo, nužno dolazi i do promjene zakona.

13 Jer onaj o kome je to rečeno pripada drugom plemenu, od kog niko nije pristupao žrtveniku.

14 Jer očigledno je da je naš Gospod potekao iz Jude, plemena za koje Mojsije nije rekao ništa u pogledu sveštenstva.

15 I još je očiglednije da drugi sveštenik ustaje po sličnosti s Melhisedekom,

16 Koji to nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego snagom neprolaznog života.

17 Jer on svjedoči, Ti si sveštenik zauvijek po redu Melhisedekovom.

18 Jer se, zaista, poništava prethodna zapovijest zbog njezine nemoći i beskorisnosti.

19 Jer zakon nije ništa usavršio, ali uvođenje bolje nade jest: po njoj se približavamo Bogu.

20 I nije on kao bez zakletve učinjen sveštenikom

21 (Jer oni su bez zakletve postali sveštenici, a ovaj sa zakletvom onoga koji mu reče, Zakleo se Gospod i neće se pokajati, Ti si sveštenik zauvijek po redu Melhisedekovom):

22 Utoliko je Isus postao jemac boljega zavjeta.

23 I bilo je njih, odista, mnogo sveštenika, jer ih je smrt sprečavala da ostanu:

24 A ovaj čovjek, budući da ostaje zauvijek, ima nepromjenljivo sveštenstvo.

25 Stoga je on kadar potpuno spašavati one koji po njemu pristupaju Bogu, budući da uvijek živi da ih zastupa.

26 Jer takav nam je veliki sveštenik bio potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnikā i učinjen uzvišenijim od nebesa;

27 Koji ne treba svakodnevno, kao ti veliki sveštenici, najprije prinositi žrtve za vlastite grijehe, a potom za grijehe naroda: jer je to učinio jedanput zauvijek, kada je prinio samoga sebe.

28 Jer zakon je za velike sveštenike postavio ljude podložne slabosti, a riječ zakletve koja bješe nakon zakona postavila je Sina, koji je zauvijek savršen.