Poslanica Jevrejima 4

1 Bojmo se, stoga, da se, dok nam još ostaje obećanje o ulasku u njegov počinak, ne utvrdi da je ko od vas nedostatan toga.

2 Jer nama je bilo propovijedano jevanđelje, kao i njima: ali njima čuvena riječ nije koristila, jer je nisu združili s vjerom ti koji su je čuli.

3 Jer u počinak ulazimo mi koji smo uzvjerovali, kao što on reče, Kao što se zakleh u svome gnjevu, neće oni ući u moj počinak; premda su djela dovršena od utemeljenja svijeta.

4 Jer rekao je negdje o sedmome danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih,

5 A ovdje, opet: Neće oni ući u moj počinak.

6 Preostaje, stoga, da neki imaju ući u nj, pa onima kojima je prvima propovijedano, ali nisu ušli zbog nevjere,

7 On ponovo određuje jedan dan, rekavši u Davidu, Danas, nakon toliko vremena; kao što je rečeno, Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja.

8 Jer da im je Isus dao počinak, ne bi on nakon toga govorio o nekom drugom danu.

9 Dakle, preostaje neki počinak narodu Božjem.

10 Jer onaj ko je ušao u njegov počinak, počinuo je od svojih djela kao i Bog od svojih.

11 Potrudimo se, dakle, da uđemo u taj počinak, da ko ne padne po istom uzoru te nevjere.

12 Jer živa je riječ Božja i moćna, i oštrija od svakog dvosjeklog mača, prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i prosuđuje misli i namjere srca.

13 I nema stvorenja koje njemu nije vidljivo, nego je sve golo i raskriveno očima onoga kome moramo dati odgovor.

14 Vidjevši, dakle, da imamo uzvišenog velikog sveštenika koji je prodro u nebesa, Isusa, Sina Božjeg, čvrsto držimo svoju vjeroispovijest.

15 Jer nemamo velikog sveštenika koji ne bi mogao saosjećati s našim slabostima, nego iskušavanoga u svemu poput nas, no bez grijeha.

16 Pristupajmo, stoga, smjelo prijestolu milosti, da pribavimo milosrđe i nađemo milost za pravovremenu pomoć.