Poslanica Jevrejima 12

1 Stoga i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret, i grijeh koji nas tako lako opsjeda, te strpljivo trčimo trku što je pred nama,

2 Gledajući na Isusa, začetnika i dovršioca naše vjere; koji je, prezrevši sramotu, za radost što je stajala pred njim podnio krst i sjeo zdesna Božjeg prijestola.

3 Jer promotrite njega koji je podnio toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da se ne premorite i ne klonete u svojim umovima.

4 Još se niste do krvi oduprli boreći se protiv grijeha.

5 I zaboravili ste opomenu koja vam je kao djeci izrečena, Sine moj, ne omalovažavaj kaznu Gospodovu, i ne kloni kada te on kori:

6 Jer onoga koga Gospod ljubi, toga i kažnjava, i šiba svakog sina kog prihvata.

7 Ako kažnjavanje podnosite, Bog s vama kao sa sinovima postupa; jer kakav je to sin kog otac ne kažnjava?

8 A ako ste bez kažnjavanja, u kome svi imaju udjela, onda ste kopilad, a ne sinovi.

9 Osim toga, tjelesne smo očeve imali za vaspitače i poštovali ih: nećemo li se mnogo više Ocu duhova podlagati, i živjeti?

10 Jer oni su nas, odista, nešto malo dana kaznama vaspitavali onako kako im se činilo dobro, a on nama na korist: da budemo učesnici njegove svetosti.

11 No, nijedno se kažnjavanje zasad ne čini da je radost, nego žalost: ali poslije donosi mironosni plod pravednosti onima koji su njime uvježbani.

12 Zato uspravite ruke klonule i iznemogla koljena;

13 I poravnajte staze svojim nogama da se hromo ne iščaši, nego da radije ozdravi.

14 Nastojte imati mir sa svima, i svetost, bez koje niko neće vidjeti Gospoda.

15 Pomno gledajte da ko ne ostaje bez milosti Božje; da kakav korijen gorčine ne proklija i uznemiri vas, te se time okaljaju mnogi;

16 Da ko ne bude bludnik, ili svetogrdnik, kao Isav, koji je za jedan obrok prodao svoje pravo prvorodstva.

17 Jer znate da je poslije, kada je htio naslijediti blagoslov, bio odbijen; jer nije našao mjesta pokajanju, premda ga je sa suzama tražio.

18 Jer vi niste pristupili opipljivoj gori ognjem usplamtjeloj, ni mraku, i tami, i vihoru,

19 I zvuku trube, i glasu riječi; oni koji su taj glas čuli, zaiskali su da im se riječ više ne izriče

20 (Jer nisu mogli da podnesu zapovijest, Ako li se i životinja dotakne brda, neka se kamenuje, ili kopljem probode:

21 I tako strašan bješe prizor, da Mojsije reče, Neizmjerno se bojim i dršćem):

22 Ali vi ste pristupili gori Sionu, i gradu Boga živoga, nebeskom Jerusalimu, i nebrojenom mnoštvu anđela,

23 Sveopštem skupu i crkvi prvorođenaca, zapisanih u nebu, i ka Bogu, Sudiji svih, i ka duhovima pravednika učinjenih savršenima,

24 I posredniku novoga saveza, Isusu, i škropljeničkoj krvi, koja govori bolje negoli Aveljova.

25 Gledajte da ne odbijete onoga koji govori. Jer ako nisu umakli oni koji su odbili onoga koji je govorio na zemlji, koliko ćemo manje mi umaći ako se odvratimo od onoga koji govori s neba;

26 Čiji je glas tada zemlju uzdrmao, a sada je obećao, rekavši, Još jedanput ću potresti ne samo zemlju, nego i nebo.

27 A ova riječ: Još jedanput, označava uklanjanje onoga što je uzdrmljivo, onoga što je načinjeno, kako bi moglo da ostane ono neuzdrmljivo.

28 Budući da smo primili neuzdrmljivo kraljevstvo, imajmo milost po kojoj služimo ugađajući Bogu s odanošću i bogobojaznošću:

29 Jer naš Bog je oganj koji proždire.