Poslanica Jevrejima 11

1 A vjera je suštastvo onoga čemu se nadamo, dokaz onoga što se ne vidi.

2 Jer po njoj su stari primili dobro svjedočanstvo.

3 Vjerom shvatamo da su svjetovi uramljeni riječju Božjom, tako da ovo što je vidljivo nije načinjeno od nečega pojavnog.

4 Vjerom je Avelj prinio Bogu bolju žrtvu negoli Kajin, po kojoj je primio svjedočanstvo da je pravedan, jer Bog je posvjedočio nad njegovim darovima: po njoj i sada, premda je mrtav, govori.

5 Vjerom je Enoh bio prenesen da ne vidi smrt; i nije bio pronađen, jer ga je prenio Bog: no prije svoga prenosa primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.

6 A bez vjere nemoguće je njemu ugoditi: jer onaj ko pristupa Bogu mora povjerovati da on jest i da nagrađuje one koji ga revno traže.

7 Vjerom je Noje, od Boga obaviješten o onome što još nije bilo vidljivo, podstaknut strahom, priredio kovčeg za spasenje svoje kuće, čime je osudio svijet i postao nasljednik pravednosti koja je po vjeri.

8 Vjerom Avraham posluša, kada je bio pozvan da pođe u mjesto koje je kasnije imao primiti u nasljedstvo; i izišao je, ne znajući gdje ide.

9 Vjerom se naselio u zemlji obećanja, kao u tuđini, prebivajući u šatorima s Isakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja,

10 Jer je iščekivao grad s temeljima, čiji je tvorac i graditelj Bog.

11 Putem vjere je i Sara zadobila moć da začne sjeme, i rodila je uprkos poodmakloj dobi jer je vjernim smatrala onoga koji je obećao.

12 Stoga je od jednoga, i to obamrlog, nastalo potomstvo poput mnoštva zvijezda u nebu i poput nebrojenog pijeska na morskoj obali.

13 U vjeri su svi oni pomrli, ne zadobivši obećanja, nego su ih samo izdaleka vidjeli pa ih, uvjereni njima, prigrlili, te priznali da su stranci i pridošlice na zemlji.

14 Jer oni koji takvo što govore, jasno obznanjuju da otadžbinu traže.

15 I odista, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još priliku vratiti se.

16 Ali sada za boljom otadžbinom čeznu, to jest nebeskom: stoga se Bog ne stidi nazivati njihovim Bogom, jer im je pripremio grad.

17 Vjerom je Avraham, kada je bio kušan, prinio Isaka: i on, koji je primio obećanja, prinio je jedinorođenca,

18 O kome je bilo rečeno, U Isaku će ti se sjeme nazvati,

19 Smatrajući da ga je Bog kadar i od mrtvih vaskrsnuti; odakle ga je i primio u poređenju.

20 Vjerom u pogledu budućnosti blagoslovio je Isak Jakova i Isava.

21 Vjerom je Jakov, kada je umirao, blagoslovio oba Josifova sina i duboko se poklonio, oslanjajući se na vrh svoga štapa.

22 Vjerom je Josif, pred smrt, napomenuo ono o izlasku djece Izraelove i dao zapovijest u pogledu svojih kostiju.

23 Vjerom su Mojsija, kada se rodio, skrivali tri mjeseca njegovi roditelji, jer su vidjeli da je dijete krasno i nisu se bojali kraljeve naredbe.

24 Vjerom je Mojsije, kada je odrastao, odbio da ga nazivaju sinom Faraonove kćeri,

25 Izabravši radije da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom negoli prolazno grešno uživanje,

26 Smatrajući Hristovu sramotu većim bogatstvom negoli egipatska blaga, jer je gledao na nagradu.

27 Vjerom je napustio Egipat, ne bojeći se kraljeva gnjeva, postojan, kao da nevidljivoga gleda.

28 Vjerom je obavio pashu, i škropljenje krvlju, da ih ne dotakne onaj koji je zatirao prvorođence.

29 Vjerom su prošli kroz Crveno more kao po suvome, što su i Egipćani pokušali, ali su se utopili.

30 Vjerom su zidine Jerihona pale nakon sedam dana obilaženja.

31 Vjerom bludnica Rahava nije propala zajedno s onima koji nisu vjerovali, jer je s mirom primila uhode.

32 I šta još da kažem? jer ponestaće mi vremena počnem li govoriti o Gideonu, i o Varaku, i o Samsonu, i o Jeftaju, i o Davidu, i Samuilu, i o prorocima,

33 Koji su putem vjere pokorili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećanja, zatvorili čeljusti lavovima,

34 Pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, iz slabosti snažnima učinjeni, postali odvažni u boju, u bijeg natjerali vojske tuđinaca.

35 Žene su primile svoje oživljene mrtve; a neki, mučeni, nisu prihvatili oslobođenje, da postignu što bolje vaskrsenje;

36 A drugi su iskusili okrutna izrugivanja i bičevanja, jest, i okove i tamnicu.

37 Bili su kamenovani, piljeni nadvoje, iskušavani, ubijani mačem: potucali su se u ovčijim runima i kozjim kožama, bivši u oskudici, i tlačeni, i zlostavljani

38 (Svijet ih nije bio dostojan), po pustinjama su lutali, i po gorama, i špiljama i pukotinama zemaljskim.

39 Ali svi oni, premda su putem vjere stekli dobar glas, nisu primili obećanje:

40 Jer je Bog za nas predvidio nešto bolje, da oni bez nas ne budu učinjeni savršenima.