Poslanica Jevrejima 10

1 Jer budući da zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sāmo obličje stvarnosti, nikada ne može istim žrtvama, koje se iz godine u godinu neprestano prinose, usavršiti one koji pristupaju.

2 Jer ne bi li se onda prestale prinositi? jer oni koji služe, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti o grijesima.

3 Ali u tim žrtvamase iz godine u godinu podsjeća na grijehe.

4 Jer nije moguće da krv bikovā i jaraca ukloni grijehe.

5 Stoga on, ulazeći u svijet, veli, Žrtvu i prinos nisi htio, nego si mi tijelo pripremio;

6 U paljenicama i žrtvama za grijeh nisi uživao.

7 Tada ja rekoh, Evo, dolazim (u svitku knjige piše za mene), O Bože, činiti volju tvoju.

8 Gore kada reče, Žrtvu i prinos, paljenice i žrtvu za grijeh, koje se po zakonu prinose, nisi htio, niti si u njima uživao;

9 Potom reče, Evo, dolazim, O Bože, činiti volju tvoju. Tako on uklanja ono prvo, da uspostavi drugo.

10 Po toj volji smo posvećeni prinosom tijela Isusa Hrista jedanput zauvijek.

11 I svaki sveštenik stoji svakodnevno vršeći bogosluženje i učestalo prinoseći iste žrtve, koje nikada ne mogu ukloniti grijehe:

12 A ovaj čovjek, prinijevši samo jednu žrtvu za grijehe zauvijek, sjede zdesna Bogu,

13 Iščekujući otada dok se njegovi neprijatelji učine podnožjem njegovim nogama.

14 Jer jednim prinosom on je zauvijek usavršio one koji su posvećeni.

15 Svjedoči nam o tome i Duh Sveti: jer nakon što prije bješe rekao,

16 Ovo je savez koji ću sklopiti s njima nakon tih dana, govori Gospod, Zakone ću svoje staviti u srca njihova i upisati ih u njihove umove,

17 I grijeha se njihovih i bezakonjā neću više spominjati.

18 A gdje je oproštenje toga, nema više prinosa za grijeh.

19 Imajući, stoga, braćo, smjelost za ulazak u svetinju po krvi Isusovoj,

20 Putem novim i živim, koji je on posvetio za nas, kroz zavjesu, to jest, njegovo tijelo,

21 I imajući velikog sveštenika nad kućom Božjom,

22 Pristupajmo istinita srca u punom pouzdanju vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela opranih čistom vodom.

23 Čvrsto i bez kolebanja držimo ispovijest svoje vjere (jer je vjeran onaj koji je obećao),

24 I pazimo jedni na druge da se podstičemo na ljubav i na dobra djela,

25 Ne zapostavljajući naše sastajanje, kao što je u nekih običaj, nego hrabrimo jedni druge: i to sve više, kako vidite da se približava dan.

26 Jer ako svojevoljno griješimo nakon što smo primili spoznaju istine, ne preostaje više žrtva za grijehe,

27 Nego neko strašno iščekivanje suda i bijesa ognja, koji će proždrijeti protivnike.

28 Onaj ko je prezreo Mojsijev zakon, nemilosrdno bi poginuo na temelju dvojice ili trojice svjedoka:

29 Zamislite koliko goru kaznu će zavrijediti onaj ko Sina Božjeg pogazi i nesvetom smatra krv saveza kojom je bio posvećen, i prezre Duha milosti?

30 Jer znamo onoga koji je rekao, Osveta pripada meni, ja ću naplatiti, govori Gospod. I ponovo, Gospod će suditi svome narodu.

31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.

32 Nego, prisjetite se prvih dana u koje ste, tek prosvijetljeni, podnosili veliku patničku borbu;

33 Djelimice javno, izvrgnuti porugama i nevoljama, i djelimice tako što ste postali zajedničari onih koji su tako prolazili.

34 Jer sa mnom u okovima ste saosjećali, i s radošću prihvatili otimanje svojih dobara, znajući da imate bolji i trajan posjed u nebu.

35 Ne odbacujte, stoga, svoje pouzdanje, kome pripada velika nagrada.

36 Jer treba vam strpljenja da biste, izvršivši volju Božju, primili obećanje.

37 Jer još samo malo i onaj koji dolazi doći će, i neće okasniti.

38 A pravednik će po vjeri živjeti: ali ako se ko odvrati, neće mu se radovati duša moja.

39 No mi nismo od onih koji se odvraćaju natrag u propast, nego od onih koji vjeruju na spasenje duše.