Poslanica Jevrejima 1

1 Bog, koji je u više navrata i na različne načine nekada govorio ocima po prorocima,

2 U ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, koga je postavio za nasljednika svega, po kome je i načinio svjetove;

3 Koji je svjetlost slave njegove, i savršeni otisak njegove ličnosti, te sve nosi riječju svoje snage; koji je, sobom ostvarivši očišćenje naših grijeha, sjeo zdesna Veličanstvu na visinama;

4 Učinjen toliko boljim od anđelā, koliko je uzvišenije negoli oni naslijedio ime.

5 Jer kome od anđelā on ikada reče, Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet, Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?

6 I ponovo, kad uvodi prvorođenca u svijet, on veli, Neka ga štuju svi anđeli Božji.

7 A za anđele je rekao, Koji anđele svoje čini duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.

8 Ali Sinu reče, Prijesto tvoj je, Bože, u vijeke vjekova; žezlo pravednosti žezlo je tvoga kraljevstva.

9 Ljubio si pravednost i mrzio bezakonje; stoga te pomazao, Bože, Bog tvoj, uljem radosti kao nikoga od tvojih drugova.

10 I, Ti si u početku, Gospode, zemlju utemeljio, i nebesa su djelo ruku tvojih;

11 Oni će propasti, a ti ostaješ; sve će kao haljina ostarjeti,

12 I kao ruho ćeš ih smotati i biće promijenjeni: a ti isti ostaješ i godine tvoje neće prestati.

13 A kome od anđela on ikada reče, Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama?

14 Nisu li svi oni službujući duhovi, poslani da služe onima koji će naslijediti spasenje?