Poslanica Jakovljeva 1

1 Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, dvanaestorim plemenima u raseljeništvu, pozdrav!

2 Potpunom radošću smatrajte, braćo moja, kada upadnete u razne kušnje,

3 Znajući ovo: da kušanje vaše vjere stvara strpljenje.

4 Ali neka strpljenje bude na djelu savršeno, da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.

5 Ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje velikodušno i bez prebacivanja, i daće mu se.

6 Ali neka ište s vjerom, bez kolebanja. Jer onaj koji se koleba sličan je morskom talasu što ga vjetar valja i amo-tamo baca.

7 Jer neka ne misli taj čovjek da će primiti išta od Gospoda.

8 Neodlučan čovjek nepostojan je na svim svojim putevima.

9 Neka se brat niska položaja ponosi svojim uzvišenjem,

10 A bogati svojim poniženjem; jer će proći kao cvijet travni.

11 Jer iziđe sunce i svojim žarom sasuši travu te cvijet njezin otpade, i dražest njegova izgleda propade: tako će i bogataš uvenuti na svojim putevima.

12 Blagosloven je čovjek koji podnosi kušnju; jer će, prokušan, primiti vijenac života što ga je Gospod obećao onima koji ga ljube.

13 Neka niko kada je kušan ne kaže, Bog me kuša; jer Bog ne može biti iskušan zlom, niti pak on koga kuša;

14 Nego svakoga kuša njegova požuda koja ga zavodi i mami.

15 Zatim požuda, začevši, rađa grijeh; a grijeh, kada je počinjen, donosi smrt.

16 Ne zavaravajte se, braćo moja ljubljena.

17 Svako dobro darivanje i svaki savršeni dar odozgo je, i silazi od Oca svjetlilā, u kome nema promjene ni zasjenjenosti zbog mijene.

18 On nas je dragovoljno rodio riječju istine, da budemo neka vrsta prvina od njegovih stvorenja.

19 Stoga, braćo moja ljubljena, neka svaki čovjek bude brz slušati, spor govoriti, spor na gnjev:

20 Jer čovjekov gnjev ne provodi u djelo pravednost Božju.

21 Stoga odložite svu prljavštinu i preostalu rđavost, te sa svom krotošću prihvatite usađenu riječ, koja je kadra spasiti vaše duše.

22 Ali budite izvršioci riječi, a ne samo slušaoci, obmanjujući sami sebe.

23 Jer ako je ko slušalac riječi, a ne i izvršilac, sličan je čovjeku koji promatra svoje rođeno lice u ogledalu:

24 Jer se promotri i svojim putem ode, i odmah zaboravi kakav je bio.

25 A ko god se zagleda u savršeni zakon slobode i u njemu ustraje, ne da bude zaboravan slušalac, nego djelotvoran izvršilac, blagosloven će biti u svome djelovanju.

26 Smatra li se ko među vama pobožnim a ne zauzdava svoj jezik, nego obmanjuje svoje srce, isprazna je njegova pobožnost.

27 Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ovo: Pohađati siročad i udovice u njihovoj nevolji, i čuvati se neumrljanim od svijeta.