Poslanica Galatima 2

1 Zatim sam, nakon četrnaest godina, ponovo uzišao u Jerusalim s Varnavom, a sa sobom sam uzeo i Tita.

2 A uzišao sam po otkrivenju i izložio im jevanđelje koje propovijedam među neznabošcima, i to nasamo onima koji bjehu ugledniji: da ne bih možda, ili da nisam kojim slučajem, uzalud trčao.

3 Ali čak ni Tit, koji bješe sa mnom, premda Grk, nije bio prisiljen da se obreže,

4 I to radi uljezā, lažne braće koja su se ušunjala da vrebaju našu slobodu koju imamo u Hristu Isusu, da bi nas priveli u ropstvo:

5 Kojima nismo ni načas popustili, niti im se podložili, kako bi istina jevanđelja i dalje ostala s vama.

6 A od onih koji su navodno nešto značili, šta god oni bjehu, to se mene ne tiče (jer Bog ne gleda ko je ko): jer ti koji su navodno nešto značili, meni nisu ništa nadodali;

7 Nego, naprotiv, kada su vidjeli da mi je povjereno jevanđelje neobrezanja, kao što je Petru jevanđelje obrezanja

8 (Jer onaj koji je bio učinkovit u Petru za apostolstvo obrezanja, bio je moćan i u meni prema neznabošcima),

9 I kad Jakov, Kifa i Jovan, koji su smatrani stubovima, spoznaše milost koja mi je dana, oni pružiše desnice zajedništva meni i Varnavi: da mi idemo k paganima, a oni k obrezanju.

10 Oni su samo htjeli da se sjećamo siromahā, što sam revno i činio.

11 Ali kad je Petar došao u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, zato što je zavrijedio ukor.

12 Jer prije no što su stigli neki od Jakova, on je jeo s neznabošcima; ali se, kada su oni stigli, povukao i odvojio bojeći se onih iz obrezanja.

13 I ostali Judejci dvoličahu s njim; tako da je čak i Varnava bio ponesen njihovim dvoličenjem.

14 No kad sam vidio da ne hodaju pravo po istini jevanđelja, rekoh Petru pred svima njima, Ako ti, koji si Judejac, živiš na način neznabožaca a ne kao Judejci, zašto neznabošce siliš da žive kao Judejci?

15 Mi, koji smo Judejci po prirodi, a ne grešnici iz neznaboštva,

16 Doznavši da se čovjek ne opravdava djelima zakona, nego vjerom Isusa Hrista, i mi smo povjerovali u Hrista Isusa da budemo opravdani po vjeri Hristovoj, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona neće opravdati nijedno tijelo.

17 Ali ako se, dok se pokušavamo opravdati po Hristu, utvrdilo da smo i mi grešnici, je li onda Hrist službenik grijeha? Bože sačuvaj.

18 Jer ako ja ponovo gradim ono što sam srušio, tada sām sebe činim prestupnikom.

19 Jer kroz zakon ja sam mrtav zakonu da živim Bogu.

20 Sa Hristom sam razapet: ipak živim, ali ne više ja, nego Hrist živi u meni; a život koji sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjeg, koji me je ljubio i dao sebe samoga za mene.

21 Ne osujećujem milost Božju: jer ako opravdanje dolazi po zakonu, onda je Hrist uzalud umro.