Poslanica Filipljanima 2

1 Ako ima, stoga, ikakve utjehe u Hristu, ili ikakva bodrenja ljubavi, ili ikakva zajedništva Duha, ili ikakvih nježnih osjećaja i milosrđā,

2 Ispunite moju radost time što ćete biti istomišljenici, imajući istu ljubav, jednodušni, jedno mislite.

3 Ništa ne činite iz nadmetanja ili isprazne slave, nego u poniznosti uma jedan drugoga smatrajte višim od sebe.

4 Nemojte gledati svaki na svoje, nego i na ono što je od drugih.

5 Neka u vama bude isto mišljenje koje bješe i u Hristu Isusu

6 Koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednak Bogu,

7 Nego se sām toga lišio i uzeo na sebe obličje sluge, i bješe načinjen po nalikosti čovjeka.

8 I, našavši se u izobraženju kao čovjek, ponizio se i postao poslušan do smrti, i to smrti na krstu.

9 Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakog imena:

10 Da se Isusovom imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića;

11 I da svaki jezik prizna da Isus Hrist jest Gospod, na slavu Boga Oca.

12 Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek poslušali, ne samo kao u mojoj prisutnosti, nego mnogo više sada u mojoj odsutnosti, sa strahom i drhtanjem odradite svoje spasenje.

13 Jer Bog je taj koji po svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti, i djelovati.

14 Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja,

15 Da budete neporočni i bezazleni, sinovi Božji, besprekorni usred izopačenog i pokvarenog naraštaja u kom svijetlite kao svjetlila u svijetu

16 Držeći riječ života meni na radost za dan Hristov, da nisam uzalud trčao, niti se uzalud trudio.

17 Jest, ako se i izlivam na žrtvu i bogosluženje vaše vjere, radostan sam i radujem se sa svima vama.

18 Iz istog razloga i vi budite radosni, i radujte se sa mnom.

19 A uzdam se u Gospoda Isusa da ću vam uskoro poslati Timotija, da se i ja razveselim, razabravši kako vam je.

20 Jer nemam takvoga istomišljenika koji bi se za vas istinski pobrinuo.

21 Jer svi traže svoje, a ne ono što je Hrista Isusa.

22 A prokušanost njegovu znate, da je poput djeteta s ocem sa mnom služio u jevanđelju.

23 Nјega se, dakle, nadam poslati odmah, čim vidim kako će biti sa mnom.

24 A uvjeren sam u Gospodu da ću i sām uskoro doći.

25 No, smatrao sam nužnim da vam pošaljem Epafrodita, brata, saradnika i saborca mog, a vašeg poslanika i onoga ko je služio mojim potrebama.

26 Jer on je čeznuo za svima vama i bio je potišten što ste čuli da je obolio.

27 Jer zaista je bio gotovo nasmrt obolio: ali Bog mu se smilovao; i ne samo njemu, nego i meni, da ne bih imao žalost na žalost.

28 Stoga sam ga to brižnije poslao da se, kada ga opet vidite, obradujete, a ja da budem manje žalostan.

29 Primite ga, stoga, u Gospodu sa svom radošću; i poštujte takve:

30 Jer on se radi Hristovog djela približio smrti ne mareći za svoj život, kako bi nadoknadio nedostatak vaše službe prema meni.