Poslanica Efescima 4

1 Stoga vas ja, sužanj Gospodov, zaklinjem da hodate dostojno poziva kojim ste pozvani,

2 Sa svom poniznošću i krotošću, sa dugotrpeljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi,

3 Trudeći se da očuvate jedinstvo Duha povezani mirom.

4 Jedno je tijelo, i jedan Duh, kao što ste i vi pozvani u jednu nadu svoga poziva;

5 Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje,

6 Jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima, i kroz sve, i u svima vama.

7 Ali svakome od nas dana je milost po mjeri Hristovog dara.

8 Stoga on veli, Kada je uzišao na visinu, sužnje je zasužnjene odveo i dao darove ljudima.

9 (A to što je uzišao, šta li je nego to da je najprije i sišao u donje krajeve zemlje?

10 On koji je sišao, isti je onaj koji je uzišao povrh svih nebesa, da ispuni sve.)

11 On je i dao jedne za apostole; i neke za proroke; a neke za jevanđeliste; a jedne za pastire i učitelje;

12 Za usavršavanje svetaca, za djelo služenja, za izgradnju Hristovog tijela,

13 Dok svi ne dođemo u jedinstvo vjere i spoznaje Sina Božjeg, do savršenog čovjeka, do mjere stasa Hristove punine:

14 Da odsada više ne budemo djeca, bacani amo-tamo i nošeni naokolo svakim vjetrom nauke, lukavštinom ljudi i prepredenošću, čime oni razložno dovode do zablude,

15 Nego, govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je glava, Hrist,

16 Od kog sve tijelo, skladno povezano i sjedinjeno po tome kako svaki zglob opskrbljuje, prema učinkovitosti primjerenoj svakom pojedinom udu, ostvaruje rast tijela za izgradnju samog sebe u ljubavi.

17 To, stoga, velim i svjedočim u Gospodu, da odsada više ne hodate kao što hodaju ostali neznabošci, u ispraznosti svoga uma,

18 Pomračena razuma, otuđeni od Božjeg života kroz neznanje koje je u njima radi sljepila njihova srca,

19 Koji su otupjeli i sami sebe predali razvratnosti, da s gramzivošću čine svaku vrstu nečistoće.

20 No, vi niste tako naučili Hrista,

21 Ako ste ga zaista čuli i po njemu bili poučeni, kako je istina u Isusu:

22 Da odložite pređašnje ponašanje starog čovjeka, koji je iskvaren u varljivim požudama,

23 I obnavljate se u duhu svoga uma;

24 I da odjenete novog čovjeka, stvorenog po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti.

25 Stoga, odloživši laž, govorite istinu svaki sa svojim bližnjim: jer udovi smo jedan drugome.

26 Budite ljuti, i ne griješite: sunce neka ne zađe nad vašim gnjevom;

27 Niti dajite mjesta đavolu.

28 Onaj ko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi da radi svojim rukama ono što je dobro, kako bi imao da dā onome ko je u potrebi.

29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju, da može iskazati milost slušaocima.

30 I nemojte žalostiti svetoga Duha Božjeg, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.

31 Neka se sva gorčina, i gnjev, i srdžba, i vika, i hula sa svom zlobom ukloni od vas;

32 I budite ljubazni jedni prema drugima, milosrdni, opraštajući jedni drugima kao što je Bog zbog Hrista oprostio vama.