Djela apostolska 9

1 A Savle, koji je još odisao prijetnjom i pokoljem prema Gospodovim učenicima, ode k velikom svešteniku,

2 I zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, kako bi, nađe li koga od ovoga puta, bilo muškarce ili žene, mogao okovane dovesti u Jerusalim.

3 A kada se putujući približio Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.

4 I pade on na zemlju te začu glas kako mu govori, Savle, Savle, zašto me progoniš?

5 On reče, Ko si ti, Gospode? A Gospod reče, Ja sam Isus koga ti progoniš: teško ti se protiv ostana ritati.

6 A on, drhteći od straha i zapanjen, reče, Gospode, šta želiš da učinim? I reče mu Gospod, Ustani i idi u grad, i reći će ti se šta treba da činiš.

7 A muškarci koji su putovali s njim ostadoše bez riječi, jer slušahu glas, ali nikoga ne viđahu.

8 I ustade Savle sa zemlje; ali kada mu bjehu otvorene oči, nije nikoga vidio: no povedoše ga za ruku i uvedoše u Damask.

9 I bješe tri dana slijep, a nije ni jeo, niti pio.

10 A bješe u Damasku neki učenik imena Ananija; i Gospod mu u viđenju reče, Ananija. I reče on, Evo me, Gospode.

11 I reče mu Gospod, Ustani i pođi u ulicu koja se naziva Ravna pa potraži u Judinoj kući Taršanina po imenu Savle: jer gle, on se moli,

12 I u viđenju vidje čovjeka imena Ananija kako ulazi i polaže na njega ruku da progleda.

13 Tada Ananija odgovori, Gospode, čuo sam od mnogih o tome čovjeku, koliko je zla učinio tvojim svecima u Jerusalimu.

14 I ovdje ima ovlašćenje od velikih sveštenika da okuje sve one koji zazivaju tvoje ime.

15 No Gospod mu reče, Idi, jer mi je on posuda izabrana da ponese moje ime pred neznabošce, i pred kraljeve, i pred djecu Izraelovu:

16 Jer ću mu ja pokazati koliko treba trpjeti za moje ime.

17 I ode Ananija te uđe u tu kuću i, položivši ruke na njega, reče, Savle, brate, Gospod me poslao, Isus, koji ti se ukazao na putu dok si dolazio, da progledaš i ispuniš se Duhom Svetim.

18 I odmah otpade s njegovih očiju nešto kao ljuske: on istoga trenutka progleda, i ustade te bī kršten.

19 I pošto uze jelo, okrijepi se. Potom ostade Savle nekoliko dana s učenicima koji bjehu u Damasku.

20 I odmah poče on po sinagogama propovijedati Hrista, da je on Sin Božji.

21 A svi koji su ga slušali bjehu zapanjeni pa rekoše, Nije li to onaj koji je u Jerusalimu zatirao one koji prizivaju to ime, i došao ovamo zbog toga da ih okovane odvede pred velike sveštenike?

22 No Savle je bivao sve silniji i zbunjivao je Judejce koji su živjeli u Damasku, dokazujući da taj jest Hrist.

23 A nakon što je prošlo mnogo dana, dogovoriše se Judejci da ga ubiju,

24 Ali Savle dozna za njihovu zavjeru. I nadzirahu kapije danju i noću da ga ubiju.

25 Tada ga učenici noću uzeše i spustiše u košari niz zidine.

26 Stigavši u Jerusalim, Savle je nastojao da se pridruži učenicima: ali svi ga se bojahu, i ne vjerovahu da je on učenik.

27 No Varnava ga uze, dovede ga k apostolima i ispripovijeda im kako je on na putu vidio Gospoda, i da mu je on govorio, i kako je u Damasku smjelo propovijedao u Isusovo ime.

28 I ostade on s njima ulazeći u Jerusalim i izlazeći iz njega.

29 I govorio je smjelo u ime Gospoda Isusa i raspravljao sa Judejcima grčkoga jezika, ali ga oni odlučiše ubiti.

30 Kada su braća to doznala, odvedoše ga dolje do Ćesarije i otposlaše u Tars.

31 Tada su crkve po svoj Judeji, i Galileji, i Samariji uživale mir i izgrađivale se; i hodale su u strahu Gospodovom i množile se u utjesi Duha Svetoga.

32 I dogodi se da Petar, dok je obilazio posvuda, siđe i do svetaca koji življahu u Lidi.

33 I nađe ondje nekoga čovjeka koji se zvao Eneja, koji je osam godina ležao na postelji jer bješe uzet.

34 I reče mu Petar, Eneja, ozdravlja te Isus Hrist: ustani i uredi si postelju. I on odmah ustade.

35 I vidješe ga svi stanovnici Lide i Sarona te se okrenuše ka Gospodu.

36 U Jopi pak bješe neka učenica imena Tavita, što prevedeno znači Košuta: ta žena bješe bogata dobrim djelima i milostinjama koje je dijelila.

37 Tih dana se dogodi da se ona razbolje, i umrije; a kada je opraše, položiše je u gornju sobu.

38 I budući da je Lida blizu Jope, a dočuše učenici da je Petar ondje, poslaše k njemu dva čovjeka, zamolivši ga da ne oklijeva doći do njih.

39 Tada Petar ustade i pođe s njima. Kada je stigao, povedoše ga u gornju sobu; i stajahu oko njega sve udovice, te plačući pokazivahu košulje i haljine koje je izrađivala Košuta dok je još bila s njima.

40 Ali Petar ih sve potjera napolje i kleknu, pomoli se pa, okrenuvši se prema tijelu, reče, Tavita, ustani. I otvori ona oči i, kada spazi Petra, sjede.

41 On joj pruži ruku i pridignu je i, pozvavši svece i udovice, pokaza im je živu.

42 I postade to poznato po svoj Jopi; i mnogi povjerovaše u Gospoda.

43 I dogodi se da on ostade mnogo dana u Jopi kod nekog Simona kožara.