Djela apostolska 8
King James na srpskom (KJS 2024)1 A Savle je pristao na njegovo ubistvo. A u taj dan nastade veliki progon crkve koja bješe u Jerusalimu; i svi osim apostolā bjehu raspršeni po krajevima Judeje i Samarije.
2 A pobožni ljudi ukopaše Stefana i održaše veliko žalovanje za njim.
3 Savle pak je pustošio crkvu, ulazeći u svaku kuću i, odvlačeći muškarce i žene, predavao ih je u tamnicu.
4 Stoga oni koji bjehu raspršeni pođoše posvuda propovijedajući riječ.
5 Tada Filip siđe u grad Samariju i propovijedaše im Hrista.
6 A narod je jednodušno priklonio pažnju onome što je Filip govorio, slušajući i gledajući znamenja koja je on činio.
7 Jer su iz mnogih posjednutih izlazili nečisti duhovi, vičući na sav glas, a ozdravljali su i mnogi uzeti, i hromi.
8 I nastade velika radost u tome gradu.
9 A bješe tu neki čovjek, imena Simon, koji se već otprije u tome gradu bavio vračanjem i opčaravao narod Samarije tvrdeći da je on neko velik.
10 Priklanjali su mu se svi, od najmanjega do najvećega, govoreći, Ovaj čovjek je velika sila Božja.
11 A priklanjali su mu se jer ih je već duže vrijeme opčaravao vračanjima.
12 Ali kada su povjerovali Filipu, koji je propovijedao o Božjem kraljevstvu i imenu Isusa Hrista, krstiše se i muškarci i žene.
13 Tada i sām Simon povjerova i, kada bī kršten, ostade s Filipom, zadivljeno gledajući čudesa i znamenja koja su činjena.
14 A kada su apostoli koji bjehu u Jerusalimu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše oni k njima Petra i Jovana,
15 Koji se, sišavši, pomoliše za njih da prime Duha Svetoga
16 (Jer on još ni na koga od njih nije sišao: bjehu samo kršteni u ime Gospoda Isusa).
17 Tada položiše ruke na njih i oni primiše Duha Svetoga.
18 Kada Simon vidje da se polaganjem ruku apostolā daje Duh Sveti, ponudi im on novac,
19 Rekavši, Dajte i meni tu moć, da onaj na koga položim ruke primi Duha Svetoga.
20 No Petar mu reče, Novac tvoj neka ide u propast zajedno s tobom, jer si mislio da se dar Božji može novcem kupiti.
21 Nemaš ti ni dijela ni udjela u ovome: jer tvoje srce nije pravo pred Bogom.
22 Pokaj se, dakle, od te svoje opakosti, i moli Boga ne bi li ti se oprostila namisao tvog srca.
23 Jer vidim da si u gorkoj žuči i u okovima bezakonja.
24 Tada Simon odgovori i kaza, Molite za mene Gospoda, da ne dođe na mene ništa od ovoga što ste rekli.
25 Oni se, nakon što su posvjedočili i propovijedali riječ Gospodovu, vratiše u Jerusalim te propovijedaše jevanđelje u mnogim selima Samarjana.
26 I prozbori anđeo Gospodov Filipu, rekavši, Ustani i pođi prema jugu do puta koji se spušta od Jerusalima do Gaze, koji je pust.
27 I ustade on i pođe. I gle, neki Etiopljanin, evnuh, visoki dostojanstvenik kandakije, kraljice Etiopljana, koji bješe nad svom njezinom riznicom i bješe se došao pokloniti u Jerusalim,
28 Vraćao se te, sjedeći u svojim kolima, čitao knjigu proroka Isaije.
29 Tada Duh reče Filipu, Priđi i pridruži se tim kolima.
30 I pritrča Filip, i čū ga kako čita proroka Isaiju pa reče, Razumiješ li to što čitaš?
31 A on reče, Kako bih mogao, ako me ko ne uputi? I zamoli Filipa da se uspne i sjedne s njim.
32 A odjeljak pisma koji je čitao bješe ovaj, Kao ovca na klanje bī odveden; i kao jagnje nijemo pred onime koji ga striže, nije otvorio usta svoja.
33 U poniženju njegovom sud mu bī uskraćen, a naraštaj njegov ko će opisati? jer se uzima sa zemlje život njegov.
34 I upita evnuh Filipa, Molim te, o kome to prorok govori? o sebi, ili o nekome drugome?
35 Tada Filip otvori usta i poče od tog odjeljka pisma, i propovijedi mu Isusa.
36 I idući svojim putem, stigoše do neke vode; i reče evnuh, Gle, evo vode: šta mi brani da se krstim?
37 I reče Filip, Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš. I odgovori on i reče, Vjerujem da je Isus Hrist Sin Božji.
38 I zapovjedi on da se zaustave kola, i siđoše obojica u vodu, i Filip i evnuh; i on ga krsti.
39 A kada su uzišli iz vode, Duh Gospodov ugrabi Filipa tako da ga evnuh više ne vidje. I nastavi on svojim putem radujući se.
40 Filip pak se nađe u Azotu; i prolazeći je propovijedao u svim gradovima, sve dok nije stigao u Ćesariju.