Djela apostolska 7

1 Tada veliki sveštenik reče, Je li to tako?

2 I reče on, Ljudi, braćo, i oci, poslušajte: Bog slave ukazao se našem ocu Avrahamu dok on bješe u Mesopotamiji, prije negoli se nastanio u Haranu,

3 I rekao mu, Iziđi iz svoje zemlje i od roda svoga, i dođi u zemlju koju ću ti ja pokazati.

4 Tada je on izišao iz zemlje Haldejaca i nastanio se u Haranu. Odande ga je, nakon smrti njegovog oca, preselio u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite.

5 I nije mu dao u njoj nimalo nasljedstva, ni toliko da položi stopalo, no obećao je dati mu je u posjed, i njegovom sjemenu nakon njega, premda još nije imao dijete.

6 I reče Bog ovako, da će njegovo sjeme biti pridošlice u tuđoj zemlji i oni će ih porobiti i zlostavljati četiri stotine godina.

7 Ali narodu kome budu robovali, ja ću suditi, reče Bog, i nakon toga će izići i služiti mi na ovome mjestu.

8 I dade mu savez obrezanja: i tako se od Avrahama rodi Isak, i on ga osmi dan obreza; od Isaka Jakov, a od Jakova dvanaestorica praotaca.

9 A praoci Josifa, zavidjeviši mu, prodadoše u Egipat: ali Bog bješe s njim,

10 I izbavi ga iz svih njegovih nevolja, i dade mu naklonost i mudrost pred Faraonom, egipatskim kraljem, i učini ga upraviteljem nad Egiptom i svom njegovom kućom.

11 No tada je došla glad na svu zemlju egipatsku i Hanaan, i velika nevolja, i ne mogoše naši oci naći hrane.

12 Ali kada je Jakov čuo da u Egiptu ima žita, posla on najprije naše oce.

13 A drugi put se Josif predstavio svojoj braći, i Faraon je doznao za Josifovo porijeklo.

14 Tada posla Josif da mu pozovu njegovog oca Jakova i svu njegovu rodbinu, sedamdeset i pet duša.

15 Tako Jakov ode dolje u Egipat; i umrije on i oci naši,

16 I bjehu preneseni u Sihem, i položeni u grob koji je Avraham za srebro kupio od sinova Emora, oca Sihemovog.

17 Ali kada se približavalo vrijeme obećanja za koje se Bog bješe zakleo Avrahamu, povećavao se u Egiptu narod i množio,

18 Sve dok nije ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josifa.

19 Taj je lukavo postupao s našim rodom i zlostavljao naše oce, tako da su oni izbacivali svoju djecu da ne ostanu u životu.

20 U to se doba rodio Mojsije, i bješe neizmjerno lijep, i hranjen je tri mjeseca u kući svog oca.

21 A kada je bio izbačen, uze ga kći Faraonova i othrani ga sebi za sina.

22 I bješe Mojsije poučen u svoj mudrosti Egipćana, i bješe silan u riječima i djelima.

23 A kada je napunio četrdeset godina, dođe mu u srce da pohodi svoju braću, djecu Izraelovu.

24 Vidjevši kako se jednome od njih nanosi nepravda, odbrani on i osveti zlostavljanoga te smače Egipćanina,

25 Jer je pretpostavljao da će njegova braća shvatiti da će ih Bog po njegovoj ruci izbaviti: ali oni ne shvatiše.

26 I sutradan se pojavio pred nekima dok su se svađali, i stao ih nagovarati da se izmire, rekavši, Gospodo, braća ste; zašto zlostavljate jedan drugoga?

27 Ali ga onaj koji je zlostavljao bližnjega odbi, rekavši, Ko te je postavio za vladara i sudiju nad nama?

28 Hoćeš li da ubiješ i mene kao što si juče Egipćanina?

29 Na te riječi pobježe Mojsije i bješe pridošlica u zemlji Madijan, gdje mu se rodiše dva sina.

30 A kada je prošlo četrdeset godina, ukaza mu se anđeo Gospodov u pustari brda Sinaja u plamenu ognja u grmu.

31 Kada je Mojsije to spazio, zadivio se prizoru; i dok je prilazio da to promotri, dođe mu glas Gospodov,

32 Govoreći, Ja sam Bog tvojih otа́ca, Bog Avrahamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev. Tada Mojsije uzdrhta, i ne usudi se da pogleda.

33 I reče mu Gospod, Izuj obuću sa svojih nogu: jer mjesto na kome stojiš sveto je tlo.

34 Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga, koji je u Egiptu, i čuo njihovo uzdisanje pa ih siđoh izbaviti. A sada dođi, poslaću te u Egipat.

35 Toga Mojsija koga su se odrekli, rekavši, Ko te postavio za vladara i sudiju? upravo njega poslao je Bog da bude vladar i izbavitelj rukom anđela koji mu se ukazao u grmu.

36 On ih je izveo, čineći čudesa i znamenja u zemlji Egiptu, i na Crvenome moru, i četrdeset godina u pustari.

37 To je onaj Mojsije, koji je djeci Izraelovoj rekao, Proroka poput mene podići će vam Gospod Bog vaš od braće vaše: njega slušajte.

38 To je onaj koji je bio u crkvi u pustari s anđelom koji mu je govorio na brdu Sinaj, i s našim ocima: onaj koji je primio žive riječi da ih preda nama,

39 Kome naši oci nisu bili poslušni, nego su ga odbili od sebe, i u svojim se srcima ponovo okrenuli Egiptu,

40 Rekavši Aronu, Načini nam bogove da idu pred nama: jer što se tiče toga Mojsija, koji nas je izveo iz zemlje Egipta, ne znamo šta se s njim dogodilo.

41 I načiniše tele u one dane, priniješe žrtvu tome idolu, i veseliše se djelima svojih ruku.

42 Tada se Bog odvratio i predao ih da štuju vojsku nebesku; kao što piše u knjizi prorokā, Jeste li mi prinosili zaklane životinje i žrtve tokom četrdeset godina u pustari, O kućo Izraelova?

43 Jest, podigli ste šator Molohov, i zvijezdu vašeg boga Remfana, likove koje načiniste da biste im se klanjali: i odvešću vas, stoga, dalje od Vavilona.

44 Naši oci su u pustari imali šator svjedočanstva, kao što je odredio onaj koji je Mojsiju rekao da ga načini prema uzorku što ga je vidio.

45 A preuzeli su ga naši kasniji oci i s Isusom unijeli u posjed neznabožaca, koje je Bog pred licem naših otа́ca izagnao, sve do dana Davidovih,

46 Koji je našao milost pred Bogom te poželio naći prebivalište Bogu Jakovljevom.

47 No Solomon mu je izgradio kuću.

48 Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorenim hramovima; kao što veli prorok,

49 Nebo je moj prijesto, a zemlja je podnožje mojim nogama: kakvu kuću ćete mi vi sagraditi? govori Gospod; ili, koje je mjesto moga počinka?

50 Nije li moja ruka načinila sve to?

51 Vi tvrdovrati i neobrezani u srcu i ušima, vi se uvijek opirete Duhu Svetome: kao štosuradili vaši oci, tako činite i vi.

52 Koga od proroka nisu progonili oci vaši? i pobili one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika, koga ste vi sada izdajice i ubice:

53 Vi, koji ste primili zakon po anđeoskim uredbama, ali ga niste držali.

54 Kada oni to čuše, presječe ih u srcima, i škrgutahu zubima na njega.

55 A on, pun Duha Svetoga, upre pogled u nebo te ugleda slavu Božju, i Isusa gdje stoji zdesna Bogu,

56 I reče, Evo, vidim nebesa otvorena, i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.

57 Tada oni povikaše na sav glas, i začepiše uši, i jednodušno navališe na nj.

58 I izbaciše ga iz grada i zasuše kamenjem: a svjedoci odložiše svoju odjeću do nogu mladića koji se zvao Savle.

59 A dok su ga kamenovali, Stefan zazivajući Boga reče, Gospode Isuse, primi moj duh.

60 I spusti se na koljena, pa bučnim glasom povika, Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh! I kada to reče, usnu.