Djela apostolska 6

1 A u one dane, kada se povećavao broj učenika, Judejci grčkoga jezika počeše da mrmljaju protiv Jevreja zato što su u svagdašnjem posluživanju zanemarivane njihove udovice.

2 Dvanaestorica tada sazvaše mnoštvo učenika i rekoše, Nije pravo da mi napustimo riječ Božju i služimo stolovima.

3 Stoga pronađite, braćo, između sebe sedmoricu muževa na dobrom glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti, koje ćemo postaviti nad tom službom,

4 A mi ćemo se trajno predati molitvi i službi riječi.

5 I svidje se ta riječ svemu mnoštvu: i izabraše Stefana, čovjeka punog vjere i Duha Svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu, antiohijskog obraćenika u judejstvo,

6 Koje postaviše pred apostole, a oni, pomolivši se, položiše na njih ruke.

7 I širila se riječ Božja i uveliko se množio broj učenika u Jerusalimu; i veliko mnoštvo sveštenika bješe poslušno vjeri.

8 A Stefan je, pun vjere i snage, činio velika čudesa i znamenja u narodu.

9 Tada se digoše neki iz sinagoge, koja se naziva sinagogom Livertinaca, i Kirinaca, i Aleksandrinaca, i onih iz Kilikije i Azije, te počeše raspravljati sa Stefanom.

10 I ne mogahu se oduprijeti mudrosti i duhu po kome je on govorio.

11 Tada podgovoriše neke ljude da izjave, Čuli smo ga gdje govori riječi hulne protiv Mojsija i protiv Boga.

12 I pobuniše oni narod, i starješine, i pismoznance, te navališe na nj i pograbiše ga i dovedoše na sabor,

13 I namjestiše lažne svjedoke, koji rekoše, Ovaj čovjek ne prestaje govoriti hule protiv ovoga svetoga mjesta i zakona.

14 Jer čuli smo ga da govori da će taj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je predao Mojsije.

15 I upriješe pogled u njega svi koji su sjedili u saboru, te opaziše da mu je lice kao u anđela.