Djela apostolska 4

1 I dok su oni govorili narodu, priđoše im sveštenici, i zapovjednik hrama, i sadukeji,

2 Uznemireni što naučavaju narod i po Isusu propovijedaju vaskrsenje od mrtvih,

3 I pograbiše ih, i baciše u pritvor do idućega dana: jer već bješe veče.

4 Ipak, mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovaše; i bješe broj muškaraca oko pet hiljada.

5 A sutradan se zbilo da se njihovi glavari, i starješine, i pismoznanci,

6 I veliki sveštenik Ana, i Kajafa, i Jovan, i Aleksandar, i svi koji bjehu od roda velikoga sveštenika, okupiše u Jerusalimu.

7 I, postavivši ih u sredinu, upitaše ih, Kojom ste snagom, ili po kom imenu, vi to učinili?

8 Tada im Petar, ispunjen Duhom Svetim, reče, Glavari naroda, i starješine Izraela,

9 Ako nas danas saslušavate zbog dobrog djela učinjenog nemoćnom čovjeku, po kome je ovaj ozdravljen,

10 Neka bude znano svima vama i svem Izraelovom narodu, da po imenu Isusa Hrista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, koga je Bog vaskrsao od mrtvih, po njemu ovaj stoji pred vama zdrav.

11 On je kamen koji ste vi graditelji prezreli, a koji je postao glavni kamen ugaoni.

12 I nema ni u kome drugom spasenja: jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome se moramo spasiti.

13 A kada vidješe Petrovu i Jovanovu neustrašivost, a uviđali su da su to ljudi neobrazovani i neuki, stadoše se čuditi, jer su ih prepoznali kao one koji bjehu s Isusom.

14 No vidjevši kako s njima stoji ozdravljeni čovjek, nisu imali šta protivrječiti.

15 A kada im zapovjediše da se izdvoje iz sabora, počeše međusobno raspravljati,

16 Govoreći, Šta da učinimo tim ljudima? jer dogodilo se po njima značajno čudo poznato svim stanovnicima Jerusalima; i ne možemo ga poreći.

17 Ali da se to još više ne razglasi među narodom, strogo im zaprijetimo da odsada nikome ne govore u to ime.

18 I pozvaše ih, i zapovijediše im da više nipošto ne govore i ne naučavaju u Isusovo ime.

19 No Petar i Jovan im odgovoriše, rekavši, Prosudite je li pravo pred Bogom slušati vās više no Boga.

20 Jer mi ne možemo da ne govorimo ono što smo vidjeli i čuli.

21 Oni pak im, ne našavši ništa za šta bi ih kaznili, ponovo strogo zaprijetiše, te ih pustiše zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se zbilo.

22 Jer čovjeku na kome se dogodilo to čudo ozdravljenja bješe preko četrdeset godina.

23 Nakon što bjehu pušteni, odoše k svojima i ispripovijedaše sve što su im rekli sveštenički glavari i starješine.

24 A kada oni to čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše, Gospodaru, ti si Bog koji je stvorio nebo, i zemlju, i more, i sve što je u njima;

25 Ti, koji si na usta svoga sluge Davida rekao, Zašto su pagani razjareni, i narodi ispraznosti zamišljaju?

26 Ustadoše kraljevi zemaljski, i vladari se zajedno okupiše protiv Gospoda i protiv njegovog Hrista.

27 Udružiše se, vaistinu, protiv tvog svetog djeteta, Isusa, koga si pomazao, i Irod, i Pontije Pilat, zajedno s neznabošcima i izraelskim narodom,

28 Da učine ono što je tvoja ruka i tvoja volja predodredila da se dogodi.

29 A sada, Gospode, pogledaj njihove prijetnje i daj svojim slugama da sa svom smjelošću govore tvoju riječ,

30 Pružajući svoju ruku da ozdravlja i da se zbivaju znamenja i čudesa po imenu tvog svetog djeteta Isusa.

31 Kada se pomoliše, potrese se mjesto gdje bjehu okupljeni; i svi se ispuniše Duhom Svetim te sa smjelošću govorahu riječ Božju.

32 A mnoštvo onih koji su povjerovali bjehu jednog srca i jedne duše; i ni jedan od njih nije svojim nazivao ništa od onoga što je posjedovao, nego im sve bješe zajedničko.

33 Apostoli pak su velikom silom davali svjedočanstvo o vaskrsenju Gospoda Isusa; i bješe velika milost nad svima njima.

34 Zaista, niko među njima nije oskudijevao: jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih, a prihode od prodanoga donosili

35 I stavljali pred noge apostolima; i dijelilo se svakome prema njegovoj potrebi.

36 A Joso, od apostola prozvan Varnava (što prevedeno znači, Sin utjehe), Levit, rodom Kipranin,

37 Posjedovao je njivu i prodao je, te donio novac i stavio ga pred noge apostolima.