Djela apostolska 28

1 A nakon što se izvukoše, doznaše da se ostrvo zove Malta.

2 I iskazivahu nam domoroci nemalo čovjekoljublje: jer zapališe vatru, i sve nas primiše k njoj zbog kiše što je padala, i zbog hladnoće.

3 A kada Pavle nakupi gomilu granja i baci je na vatru, zbog vrućine iziđe zmija otrovnica i uhvati mu se za ruku.

4 A kada domoroci vidješe otrovnu zvijer kako mu visi s ruke, međusobno rekoše, Nesumnjivo mora da je taj čovjek ubica kome, premda se izbavio iz mora, osveta svejedno ne dā živjeti.

5 I otrese on zvijer u vatru, i ne pretrpje nikakvu ozljedu.

6 No oni su čekali kada će nateći ili se iznenada srušiti mrtav: ali kako su dugo čekali, i vidjeli da mu ništa ne škodi, promijeniše mišljenje pa rekoše da je on bog.

7 U blizini toga mjesta bješe imanje prvaka ostrva, kome bješe ime Poplije; koji nas je primio, i tri dana nas uljudno gostio.

8 I dogodi se da je Poplijev otac ležao shrvan groznicom i krvavim prolivom. Pavle je ušao k njemu, i pomolio se, i položio ruke na nj, i ozdravio ga.

9 I nakon toga dolazili su i bili ozdravljeni i drugi koji na ostrvu bjehu bolesni.

10 Oni su nam i iskazali mnoge počasti, a kada smo odlazili, opskrbili su nas svime potrebnim.

11 Nakon tri mjeseca otplovili smo nekom aleksandrijskom lađom, koja je prezimila na ostrvu, čiji znak bjehu Kastor i Poluks.

12 I pristavši u Sirakuzi, ostali smo ondje tri dana.

13 I odande smo skrenuli i došli do Rigija; a dan kasnije zaduvao je južnjak, pa smo sutradan stigli u Potiole,

14 Gdje smo našli braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima sedam dana: i tako smo išli prema Rimu.

15 I tamošnja su nam braća, kada su čula za nas, izišla u susret sve do Apijevog trga i Triju gostionica. Kada ih je Pavle ugledao, zahvalio se Bogu, i ohrabrio.

16 A kada smo stigli u Rim, predao je stotnik zatvorenike zapovjedniku straže: no Pavlu je bilo dopušteno da stanuje zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao.

17 I zbilo se da nakon tri dana sazva Pavle judejske prvake; i kada se oni okupiše, reče im, Ljudi i braćo, ja nisam učinio ništa protiv naroda ili običajā naših otа́ca, no svejedno su me iz Jerusalima kao zatvorenika predali u ruke Rimljanima,

18 Koji me nakon istrage htjedoše pustiti, jer ne bješe u meni ničega što bi zaslužilo smrt.

19 Ali kada su se Judejci tome suprotstavili, bjeh prisiljen pozvati se na ćesara; a ne da bih imao nešto za šta bih tužio svoj narod.

20 Zbog tog sam vas, dakle, razloga sazvao, kako bih vas vidio i porazgovarao s vama: jer sam zbog nade Izraelove sputan ovim lancem.

21 A oni mu rekoše, Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje, niti je ko od pristigle braće javio ili rekao šta zlo o tebi.

22 Nego, htjeli bismo od tebe čuti šta misliš, jer o toj sljedbi znamo samo to da joj se posvuda protivrječi.

23 A kada su mu odredili dan, dođoše mnogi k njemu na konak; izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjem, uvjeravajući ih od jutra do večeri o Isusu iz Mojsijevog zakona i prorokā.

24 I povjerovaše neki to što je govorio, no neki ne povjerovaše.

25 I nesložni međusobno, odoše nakon što je Pavle rekao ovu riječ, Dobro je Duh Sveti rekao našim ocima po proroku Isaiji,

26 Kazujući, Idi k tome narodu i reci, Slušaćete, slušati, i nećete razumjeti; gledaćete, gledati, i nećete uvidjeti:

27 Jer otvrdnulo je srce ovoga naroda i uši su im teške za slušanje, i oči su zatvorili; da svojim očima ne vide, i svojim ušima ne čuju, i svojim srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih ozdravim.

28 Neka vam je, dakle, znano da je neznabošcima poslano spasenje Božje, i da će oni to poslušati.

29 I kada im je to rekao, odoše Judejci, i uveliko međusobno raspravljahu.

30 A Pavle je ostao pune dvije godine u svom iznajmljenom stanu i primao je sve koji su dolazili k njemu,

31 Propovijedajući kraljevstvo Božje i naučavajući o Gospodu Isusu Hristu sa svom smjelošću, i niko mu ne branjaše.