Djela apostolska 26

1 Nato Agripa reče Pavlu, Dopušta ti se da govoriš o sebi. Tada Pavle ispruži ruku i odgovori za sebe:

2 Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti zbog svega za šta me Judejci optužuju,

3 Naročito stoga što znam da si poznavalac svih judejskih običaja i spornih pitanja. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

4 Moj način života od rane mladosti, proveden među mojim narodom u Jerusalimu, znaju svi Judejci;

5 Koji me već otprije poznaju i mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjeroispovijesti živio kao farisej.

6 A sada stojim ovdje i sudi mi se zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim ocima,

7 Čijem se ispunjenju nada naših dvanaest plemena, usrdno služeći Bogu noću i danju. Zbog te nade me, kralju Agripa, tuže Judejci.

8 Zašto nevjerovatnim smatrate to da Bog mrtve vaskrsava?

9 I ja sam tako u sebi mislio, da moram činiti mnogo toga protiv imena Isusa Nazarećanina.

10 To sam i činio u Jerusalimu, i mnoge od svetaca sam zatvorio u tamnicu dobivši za to punomoćje od velikih sveštenika; a kada su ih ubijali, dao sam svoj glas protiv njih.

11 I po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule; i, odviše mrzeći na njih, progonio sam ih čak do tuđih gradova.

12 Našto, kada pođoh u Damask s punomoćjem i nalogom velikih sveštenika,

13 U podne na putu, O kralju, ugledah svjetlost s neba, svjetliju od sunca, koja obasja mene i one koji putovahu sa mnom.

14 I kada svi popadasmo po zemlji, začuh glas kako mi na hebrejskom jeziku govori, Savle, Savle, zašto me progoniš? teško ti se protiv ostana ritati.

15 I rekoh, Ko si ti, Gospode? A on odgovori, Ja sam Isus koga ti progoniš.

16 Nego, ustani, i stani na noge, jer sam ti se ukazao da te učinim službenikom i svjedokom onoga što si vidio i onoga u čemu ću ti se objaviti,

17 Izbavljajući te od judejskoga naroda, i od neznabožaca, kojima te sada šaljem,

18 Da otvoriš njihove oči, i da ih okreneš od tame ka svjetlu, i od vlasti Satanine ka Bogu, da prime oproštenje grijehā, i nasljedstvo među onima koji su posvećeni po vjeri koja je u meni.

19 Nato, O kralju Agripa, ne bjeh neposlušan nebeskome viđenju,

20 Nego sam najprije onima u Damasku, i u Jerusalimu, i po svim krajevima Judeje, a potom neznabošcima, navješćivao da se pokaju i okrenu k Bogu, te čine djela dostojna pokajanja.

21 Zbog toga su me Judejci uhapsili u hramu, i pokušali me ubiti.

22 No, dobivši pomoć Božju, sve do ovoga dana svjedočim i malome i velikome, ne govoreći ništa osim onoga što su rekli i proroci i Mojsije da će se zbiti:

23 Da će Hrist trpjeti, te da će on prvi vaskrsnuti od mrtvih, i navještavati svjetlo narodu, i neznabošcima.

24 Kada je on iznio to u svoju odbranu, Fist mu bučnim glasom reče, Ludiš, Pavle; mnoge te knjige izvode iz pameti.

25 No on reče, Ne ludim, plemeniti Fiste, nego riječi istine i razbora govorim.

26 Jer zna za to kralj, kome s pouzdanjem govorim, jer mu ništa od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u nekom zapećku.

27 Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? znam da vjeruješ.

28 Tada Agripa reče Pavlu, Zamalo si me uvjerio da postanem hrišćanin.

29 A Pavle reče, Želio bih od Boga da bi, za malo ili mnogo, ne samo ti, nego i svi ovi koji me danas slušaju, postali ovakvi kakav sam ja, osim ovih okova.

30 I kada je on to izrekao, ustade kralj, i upravitelj, i Vernikija, i oni koji su s njima sjedili,

31 I odlazeći međusobno govorahu, kazujući, Taj čovjek ne čini ništa što zaslužuje smrt ili okove.

32 Tada Agripa reče Fistu, Mogao bi biti pušten taj čovjek da se nije pozvao na ćesara.