Djela apostolska 23

1 A Pavle, upravivši pogled u sabor, reče, Ljudi i braćo, ja sam u svemu živio čiste savjesti pred Bogom do ovoga dana.

2 A veliki sveštenik Ananija onima koji stajahu do njega zapovjedi da ga udare po ustima.

3 Tada mu Pavle reče, Udariće tebe Bog, zide okrečeni: jer sjedaš da mi sudiš po zakonu, a protivzakonito zapovijedaš da me udaraju?

4 A oni koji stajahu uza nj rekoše, Velikog sveštenika Božjeg pogrđuješ?

5 Tada Pavle reče, Nisam znao, braćo, da je on veliki sveštenik: jer je pisano, O glavaru svog naroda ne govori loše.

6 Ali kad Pavle uvidje da su oni jednim dijelom sadukeji, a drugim fariseji, povika on u saboru, Ljudi i braćo, ja sam farisej, sin fariseja: sudi mi se zbog nade i vaskrsenja mrtvih.

7 A kada on tako reče, nastade rasprava između fariseja i sadukeja: i mnoštvo se podijeli.

8 Jer sadukeji tvrde da nema vaskrsenja, ni anđela, niti duha, a fariseji priznaju oboje.

9 I nastade silna vika; i ustadoše pismoznanci farisejske stranke te se usprotiviše, rekavši, Ništa zlo ne nalazimo u tome čovjeku: ali ako mu je govorio duh ili anđeo, nemojmo se protiv Boga boriti.

10 A kada je nastala žestoka prepirka, uplaši se zapovjednik da će oni rastrgati Pavla, pa zapovjedi da siđe vojska, na silu ga otme između njih, i odvede ga u tvrđavu.

11 Iduće noći stade kraj njega Gospod i reče, Hrabro, Pavle: jer kako si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako treba da posvjedičiš i u Rimu.

12 A kada je svanuo dan, udružiše se neki Judejci i zakleše se velikom kletvom da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

13 A bješe više od četrdeset njih koji su skovali tu zavjeru.

14 I dođoše oni k velikim sveštenicima i starješinama pa rekoše, Velikom kletvom se zaklesmo da nećemo jesti ništa dok ne ubijemo Pavla.

15 Sada dakle vi zajedno sa saborom zatražite od zapovjednika da vam ga sutra dovede dolje, kao da se namjeravate podrobnije raspitati o njemu, a mi smo spremni ubiti ga prije no se približi.

16 Kada je za tu zasjedu dočuo sin Pavlove sestre, ode on, uđe u tvrđavu i ispriča to Pavlu.

17 Tada Pavle dozva jednoga od stotnikā i reče, Ovoga mladića odvedi k zapovjedniku, jer mu ima nešto dojaviti.

18 Tako ga on uze, i odvede ga k zapovjedniku, i reče, Zatvorenik Pavle dozvao me, i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi, jer ti ima nešto reći.

19 Tada ga zapovjednik uze za ruku, ode s njim nasamo na stranu i upita ga, Šta to imaš da mi kažeš?

20 I reče on, Judejci su se dogovorili da te zamole da sutra dovedeš Pavla u sabor, kao da se oni kane nešto podrobnije raspitati o njemu.

21 Ali ti se nemoj dati nagovoriti, jer ga u zasjedi čeka više od četrdeset ljudi, koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju; i već su spremni, samo čekaju tvoje odobrenje.

22 Tako zapovjednik otposla mladića, naredivši mu, Nikome nemoj reći da si mi to otkrio.

23 I dozva on dvojicu stotnika, rekavši, Pripremite dvije stotine vojnika da u treći noćni sat sa sedamdeset konjanika i sa dvije stotine kopljanika pođu u Ćesariju;

24 I za živinu im se pobrinite, da mogu na nju posjesti Pavla, i odvedite ga nepovrijeđenoga k upravitelju Filiksu.

25 I napisa on pismo na ovaj način:

26 Klaudije Lisija pozdravlja preuzvišenog upravitelja Filiksa.

27 Ovoga čovjeka pograbili su Judejci, i već ga htjedoše pogubiti kadli dotrčah s vojskom i oslobodih ga, shvativši da je Rimljanin.

28 A kada sam htio saznati optužbu na temelju koje ga okrivljuju, odveo sam ga u njihov sabor.

29 Ondje sam utvrdio da ga okrivljuju zbog nekih pitanja u vezi sa njihovim zakonom, ali da nemaju optužbu po kojoj bi on zaslužio smrt ili okove.

30 A kada mi je dojavljeno za zasjedu koju su tome čovjeku postavili Judejci, odmah ga poslah k tebi, zapovjedivši i njegovim tužiocima da pred tobom iznesu ono što imaju protiv njega. Živio.

31 Tada vojnici, kao što im bješe zapovjeđeno, uzeše Pavla, te ga noću odvedoše u Antipatridu.

32 Sutradan ostaviše konjanike da odu s njim, a oni se vratiše u tvrđavu.

33 Ovi uđoše u Ćesariju, predaše pismo upravitelju i privedoše mu Pavla.

34 A kada upravitelj pročita pismo, upita ga iz koje je pokrajine. Saznavši da je iz Kilikije,

35 Reče, Saslušaću te kad stignu i tvoji tužioci. I zapovjedi da ga čuvaju u Irodovoj sudnici.