Djela apostolska 21

1 I nakon što smo se rastali od njih i otplovili, idući pravo stigli smo do Kosa, a sutradan do Rodosa, pa odande do Patare;

2 Našavši lađu koja plovi za Fenikiju, ukrcali smo se i otplovili.

3 A kada smo ugledali Kipar, ostavili smo ga slijeva, te zaplovili prema Siriji i pristali u Tiru: jer je ondje valjalo da se lađa istovari.

4 I pronašavši učenike, ostali smo ondje sedam dana. Oni Pavlu po Duhu rekoše da ne uzlazi u Jerusalim.

5 No kada su nam ti dani istekli, krenuli smo te pošli svojim putem; i svi su nas oni ispratili, zajedno sa ženama i djecom, do izvan grada: i na obali smo klekli i pomolili se.

6 I oprostivši se jedni od drugih, mi smo se se popeli na lađu, a oni se vratili kući.

7 I dovršivši plovidbu, iz Tira smo stigli u Ptolemaidu, pozdravili braću, te ostali s njima jedan dan.

8 I idućeg dana mi koji bjesmo s Pavlom otputovali smo, te stigli u Ćesariju. I ušli smo u kuću Filipa jevanđelista, koji bješe jedan od sedmorice; i ostali smo kod njega.

9 A on je imao četiri kćeri djevice, koje su prorokovale.

10 A kako smo se ondje zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok, imena Agav.

11 I kada je došao k nama, uze on Pavlov pojas, i sveže svoje ruke i noge pa reče, Ovo govori Duh Sveti, Čovjeka čiji je ovaj pojas, ovako će svezati Judejci u Jerusalimu, i predati ga u ruke neznabošcima.

12 A kada smo to čuli, stadosmo ga zaklinjati i mi, i mještani, da ne uzlazi u Jerusalim.

13 Tada Pavle odgovori, Što plačete i razdirete mi srce? jer ja sam spreman ne samo biti svezan, nego i umrijeti u Jerusalimu za ime Gospoda Isusa.

14 Kako se on nije dao nagovoriti, ućutasmo, rekavši, Neka bude volja Gospodova.

15 Nakon tih dana spremili smo se i uzišli u Jerusalim.

16 S nama su pošli i neki učenici iz Ćesarije i poveli nekog Mnasona Kipranina, starog učenika, kod koga je trebalo da odsjednemo.

17 A kada smo stigli u Jerusalim, braća nas radosno primiše.

18 I idućega dana je Pavle zajedno s nama otišao k Jakovu; i okupiše se sve starješine.

19 I pozdravivši ih, on im potanko ispripovijeda šta je Bog po njegovoj službi učinio među neznabošcima.

20 I nakon što su to saslušali, dadoše slavu Bogu, i rekoše mu, Vidiš, brate, koliko je hiljada Judejaca koji vjeruju i svi su gorljivi u pogledu zakona.

21 No dojavljeno im je o tebi, da sve Judejce među neznabošcima poučavaš da se odreknu Mojsija, govoreći im da ne obrezuju svoju djecu i da ne hodaju po običajima.

22 Šta, dakle, učiniti? svakako će se okupiti mnoštvo, jer će čuti da si došao.

23 Stoga učini što ti kažemo: Kod nas su četiri čovjeka koji su se zavjetovali;

24 Nјih uzmi i očisti se zajedno s njima, i plati za njih da si ošišaju glave: i svi će znati da nema ništa od onoga što im je dojavljeno o tebi, nego da i ti hodaš ispravno i držiš zakon.

25 A što se tiče neznabožaca koji vjeruju, napisali smo i zaključili da oni ne obdržavaju takvo što, osim da se klone onoga što je žrtvovano idolima, i od krvi, i od udavljenog, i od bludništva.

26 Tada Pavle uze one ljude i, očistivši se, idućeg dana zajedno s njima uđe u hram da naznači svršetak danā očišćenja, kada će se za svakoga od njih prinijeti žrtva.

27 Ali na samome isteku tih sedam dana, ugledavši ga u hramu neki Judejci iz Azije, uzbuniše sav narod i staviše ruke na nj,

28 Vičući, Ljudi, Izraelci, pomozite: Ovo je čovjek koji svakoga posvuda poučava protiv naroda, i zakona, i ovoga mjesta; štaviše, i Grke je uveo u hram i ukaljao ovo sveto mjesto.

29 (Jer ranije bjehu s njim u gradu vidjeli Trofima Efešanina, za koga su mislili da ga je Pavle uveo u hram.)

30 I pokrenu se sav grad, i strča se narod sa svih strana: pograbiše Pavla, te ga odvukoše iz hrama; i odmah se zatvoriše vrata.

31 I upravo kada su se spremali da ga ubiju, dopre do četovođe vijest da se uskomešao sav Jerusalim.

32 On odmah uze vojnike i stotnike, pa otrča dolje k njima. Kada oni ugledaše zapovjednika i vojnike, prestadoše udarati Pavla.

33 Tada se zapovjednik približi, uhapsi ga, i zapovjedi da ga okuju s dva lanca; i upita ko je on, i šta je učinio.

34 No jedni iz svjetine vikahu ovo, a drugi ono: iako zbog vike nije mogao doznati ništa pouzdano, zapovjedi on da ga odvedu u tvrđavu.

35 Ali kada je došao na stepenice, morahu ga ponijeti vojnici zbog silovitosti svjetine.

36 Jer mnoštvo naroda išlo je za njima vičući, Ukloni ga.

37 Upravo kada su ga htjeli uvesti u tvrđavu, reče Pavle zapovjedniku, Dopuštaš li da ti nešto kažem? A ovaj reče, Zar znaš grčki?

38 Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i odveo u pustaru četiri hiljade ubica?

39 No Pavle mu reče, Ja sam Judejac iz Tarsa, građanin znamenitoga grada u Kilikiji: i molim te, dopusti mi da prozborim narodu.

40 Kada mu on dopusti, stade Pavle na stepenice i rukom dade znak narodu. A kada nastade velika tišina, progovori im on hebrejskim jezikom, rekavši,