Djela apostolska 20

1 A nakon što je prestao metež, Pavle dozva učenike k sebi te ih izgrli i otputova za Makedoniju.

2 I prolazeći tim krajevima, i podstičući ih mnogim riječima, dođe on u Grčku

3 I ostade ondje tri mjeseca. A kako mu Judejci upravo kada je htio otploviti za Siriju postaviše zasjedu, odluči on da se vrati kroz Makedoniju.

4 Do Azije mu se pridružiše Verijac Sopater; i Solunjani Aristarh i Sekund; i Gaj Derbanin, i Timotije; i Azijci Tihik i Trofim.

5 Oni su otišli ranije i čekali nas u Troadi.

6 A mi nakon danā beskvasnoga hljeba otplovismo iz Filipā i za pet dana dođosmo k njima u Troadu, gdje ostadosmo sedam dana.

7 I u prvi dan sedmice, kada se učenici okupiše lomiti hljeb, Pavle im propovijedaše, spreman sutradan otputovati; i produži on s govorom sve do ponoći.

8 A bješe mnogo svjetiljaka u gornjoj sobi, gdje bjehu okupljeni.

9 I neki mladić, imena Eutih, sjedio je na prozoru savladan dubokim snom; i kako je Pavle dugo propovijedao, pade on u snu dolje s trećega sprata, i digoše ga mrtvog.

10 I siđe Pavle, i nadnese se nad njega, i grleći ga reče, Ne uznemirujte se: jer život je u njemu.

11 Zatim se ponovo popeo, i razlomio hljeb, i jeo, te još dugo govorio, sve do zore, i tada otputova.

12 A mladića odvedoše živog, i nemalo se utješiše.

13 Mi smo pak ranije otišli do broda i otplovili u Asos, namjeravajući ondje da uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, naumivši sām da ide pješice.

14 A kada se našao s nama u Asosu, uzesmo ga i stigosmo do Mitilene.

15 I otplovismo odande, i sutradan stigosmo preko do Hiosa; a prekosutra stigosmo na Samos, i zadržasmo se u Trogiliju; a idućega dana stigosmo u Milet.

16 Jer Pavle je odlučio samo preploviti kraj Efesa, kako se ne bi zadržao u Aziji: jer žurio je da, bude li mu moguće, na dan Pedesetnice bude u Jerusalimu.

17 Iz Mileta poruči u Efes i sazva starješine crkve.

18 Kada oni stigoše k njemu, reče im, Znate kako sam se od prvoga dana kada sam stigao u Aziju ponašao sve vrijeme koje sam proveo s vama,

19 Služeći Gospodu sa svom poniznošću uma, i sa mnogim suzama, i kušnjama koje su me zadesile zbog judejskih zamki:

20 I kako ništa što vama bješe korisno nisam prećutao, nego vam navijestio, i poučavao vas javno, i od kuće do kuće,

21 Svjedočeći i Judejcima i Grcima pokajanje k Bogu, i vjeru k našem Gospodu Isusu Hristu.

22 A sada, evo, svezan u duhu idem u Jerusalim, ne znajući šta će me tamo zadesiti,

23 Osim što mi Duh Sveti u svakome gradu svjedoči, govoreći da me očekuju okovi i nevolje.

24 Ali ništa me od toga ne brine, niti mi je stalo do mog života, nego da s radošću dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim jevanđelje milosti Božje.

25 I sada, evo, znam da više neće vidjeti moje lice niko od vas posred kojih prođoh propovijedajući Božje kraljevstvo.

26 Stoga vam svjedočim u ovaj dan da sam čist od krvi svih.

27 Jer nisam propustio da vam navijestim sav naum Božji.

28 Pazite, dakle, na sebe, i na sve stado nad kojim vas je Duh Sveti postavio za nadglednike, da pasete crkvu Božju, koju je on otkupio svojom vlastitom krvlju.

29 Jer znam ovo: da će se nakon mog odlaska uvući među vas okrutni vukovi, ne štedeći stado.

30 I od vas samih ustaće neki da, govoreći izopačenosti, odvuku učenike za sobom.

31 Stoga bdijte, i pamtite da tri godine noć i dan nisam prestajao sa suzama svakoga opominjati.

32 A sada vas, braćo, povjeravam Bogu i riječi njegove milosti, koja je kadra izgraditi vas i dati vam nasljedstvo među svima koji su posvećeni.

33 Ni za čijim srebrom, ili zlatom, ili odjećom, nisam hlepio.

34 Jest, sami znate da su ove ruke poslužile mojim potrebama, kao i onima koji bjehu sa mnom.

35 Sve sam vam pokazao kako vam se valja trudeći pomagati slabe, i spominjati se riječi Gospoda Isusa, kako on reče, Blagoslovenije je davati negoli primati.

36 I, rekavši tako, kleknu on i pomoli se sa svima njima.

37 I svi oni bolno zaplakaše, te padoše Pavlu oko vrata i izljubiše ga,

38 Nadasve ražalošćeni riječima koje im reče, da više neće vidjeti njegovo lice. I ispratiše ga do broda.