Djela apostolska 2

1 I kada je dan Pedesetnice napokon došao, svi bjehu jednodušno na istome mjestu.

2 I iznenada dođe zvuk s neba, kao kada navali silan vjetar, i ispuni svu kuću gdje su sjedili.

3 I ukazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, te se spustiše na svakoga od njih.

4 I bjehu svi ispunjeni Duhom Svetim, i počeše govoriti drugim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.

5 A u Jerusalimu su boravili Judejci, pobožni ljudi, iz svakog naroda pod nebom.

6 A kada se ovo razglasilo naokolo, okupi se mnoštvo, i bjehu zbunjeni, jer ih je svako čuo kako govore njegovim jezikom.

7 I bjehu svi zadivljeni, i zapanjeni govorahu jedan drugome, Gle, nisu li svi ti koji govore Galilejci?

8 Pa kako mi čujemo svakog čovjeka na svome vlastitom jeziku u kome smo rođeni?

9 Parti, i Miđani, i Elamljani, i stanovnici Mesopotamije, i Judeje, i Kapadokije, Ponta i Azije,

10 Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Kirine, pridošli Rimljani, Judejci i obraćenici u judejstvo,

11 Krićani i Arapi, mi ih čujemo da na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.

12 I bjehu svi zadivljeni, te u nedoumici jedan drugome govorahu, Šta bi ovo moglo značiti?

13 Drugi, podrugujući se, rekoše, Ovi ljudi su puni novoga vina.

14 No Petar, ustavši zajedno s jedanaestoricom, podiže svoj glas i reče im, Ljudi Judeje i svi vi koji boravite u Jerusalimu, neka vam je znano ovo, i riječi moje poslušajte:

15 Jer nisu ovi pijani, kao što vi smatrate, budući da je tek treći sat dana.

16 Nego je ovo ono što je rečeno po proroku Joelu,

17 I biće u posljednje dane, veli Bog, Izliću od Duha svoga na svako tijelo: i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići će vaši gledati viđenjā, i starci će vaši snove sanjati;

18 I na sluge svoje i na svoje sluškinje izliću u one dane od Duha svoga: i oni će prorokovati;

19 I pokazaću čudesa u nebu gore, i znake na zemlji dolje: krv, i oganj, i sukljanje dima;

20 Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije no dođe dan Gospodov, veliki i znameniti:

21 I biće spašen ko god bude zazvao ime Gospodovo.

22 Ljudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka koga je Bog među vama potvrdio silnim djelima, i čudesima, i znamenjima, koja je Bog po njemu učinio usred vas, kao što i sami znate,

23 Nјega ste, predanog po Božjem određenom naumu i predznanju, uhvatili i bezakoničkim rukama razapeli i pogubili;

24 Nјega, koga je Bog vaskrsao, oslobodivši ga mukā smrti: jer nije bilo moguće da ga ona zadrži.

25 Jer David za njega govori, Gledah Gospoda svagda pred licem svojim, jer mi je zdesna, da ne posrnem.

26 Stoga mi se srce razveseli i obradova jezik; štaviše, i tijelo će moje počivati u nadi:

27 Jer ti mi nećeš ostaviti dušu u paklu, niti ćeš dopustiti da tvoj Svetac ugleda raspadanje.

28 Obznanio si mi puteve života; ispunićeš me radošću svoga lica.

29 Ljudi i braćo, dopustite da vam otvoreno kažem za praoca Davida da je i umro i ukopan je, i njegov je grob kod nas sve do ovoga dana.

30 Prorok dakle budući, i znajući da mu se zakletvom zakleo Bog da će od ploda njegovih slabina podići Hrista po tijelu, da sjedi na njegovom prijestolu,

31 Predvidjevši govoraše o vaskrsenju Hristovom da mu nije ostavljena duša u paklu niti mu je tijelo vidjelo raspadanje.

32 Toga Isusa vaskrsao je Bog, čemu smo svi mi svjedoci.

33 Desnom rukom, dakle, Božjom uzvišen, i primivši od Oca obećanje Duha Svetoga, izlio je ovo što sada gledate i slušate.

34 Jer David nije uzišao u nebesa: jer on sām govori, Reče GOSPOD Gospodu mome, Sjedni mi zdesna

35 Dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama.

36 Stoga, neka pouzdano znade sva kuća Izraelova da je Bog učinio i Gospodom i Hristom toga Isusa, koga ste vi razapeli.

37 A kada oni to čuše, probode ih u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima, Ljudi i braćo, šta da učinimo?

38 Tada im Petar reče, Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehā, i primićete dar Svetoga Duha.

39 Jer za vas je ovo obećanje, i za djecu vašu, i za sve one izdaleka, koje god pozove Gospod Bog naš.

40 I mnogim je drugim riječima svjedočio i podsticao ih, govoreći, Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja.

41 Tada oni koji radosno prihvatiše njegovu riječ bjehu kršteni: i bī im toga dana pridodano oko tri hiljade duša.

42 I bjehu postojani u apostolskoj nauci, i zajedništvu, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.

43 I obuze strah svaku dušu; i po apostolima zbivala su se mnoga čudesa i znaci.

44 I svi koji vjerovahu bjehu zajedno, i sve im bješe zajedničko;

45 I prodaše svoja imanja i dobra, i dijeliše svim ljudima, kako je kom čovjeku trebalo.

46 I svaki dan su postojano i jednodušno boravili u hramu, i lomili hljeb od kuće do kuće, i zajednički jeli hranu u radosti i prostodušnosti srca,

47 Hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. A Gospod je svakodnevno pridruživao crkvi one koji bi bili spašeni.