Djela apostolska 19

1 I zbilo se da, dok je Apolo bio u Korintu, Pavle, prošavši gornjim krajevima, dođe u Efes. I našavši neke učenike,

2 Reče im, Jeste li, budući da ste povjerovali, primili Duha Svetoga? Rekoše mu oni, Nismo ni čuli da postoji neki Duh Sveti.

3 I reče im on, U šta ste onda kršteni? A oni rekoše, U Jovanovo krštenje.

4 Tada Pavle reče, Jovan je krštavao krštenjem pokajanja, govoreći narodu da povjeruje onoga koji dolazi poslije njega, to jest, Hrista Isusa.

5 Čuvši to, krstiše se u ime Gospoda Isusa.

6 A kada je Pavle položio na njih ruke, dođe na njih Duh Sveti; i govorahu jezicima, i prorokovahu.

7 A bješe u svemu dvanaestak muževa.

8 I uđe on u sinagogu te je tri mjeseca smjelo govorio, raspravljajući i uvjeravajući ih o kraljevstvu Božjem.

9 No kako neki bjehu okorjeli i ne vjerovahu, nego pred mnoštvom govorahu ružno o tome putu, odstupi on od njih i odvoji učenike, svakodnevno raspravljajući u školi nekog Tirana.

10 I trajalo je to dvije godine, tako da su svi stanovnici Azije čuli riječ Gospoda Isusa, i Judejci i Grci.

11 Neobična čudesa činio je Bog po rukama Pavlovim,

12 Tako da su čak i maramice za znoj ili pregače s njegovog tijela stavljali na bolesnike, pa su ih ostavljale bolesti i izlazili su iz njih zli duhovi.

13 Tada pokušaše i neki Judejci, istjerivači đavolā koji su se potucali naokolo, zazvati ime Gospoda Isusa nad onima koji su imali zle duhove, govoreći, Zaklinjemo vas Isusom kog Pavle propovijeda.

14 A bjehu to sedmorica sinova nekog Skeve, judejskog velikog sveštenika, koji su tako činili.

15 I odgovori zloduh i reče, Isusa znam, i Pavla znam, ali ko ste vi?

16 I skoči na njih čovjek u kome bješe zloduh te ih nadvlada i nadjača tako da oni goli i izranjavani pobjegoše iz one kuće.

17 I postade to poznato svim Judejcima i Grcima koji su živjeli u Efesu; i sve ih je spopao strah, i veličalo se ime Gospoda Isusa.

18 I dolazili su mnogi od onih koji su povjerovali, te su ispovijedali i očitovali svoja djela.

19 I mnogi od onih koji su se bavili vračanjem donosili su svoje knjige i pred svima ih spaljivali. I proračunaše njihovu vrijednost, te utvrdiše da vrijede pedeset hiljada srebrnjaka.

20 Tako se riječ Gospodova silno širila i jačala.

21 Nakon što se sve to ispunilo, naumi Pavle u duhu, kada je prošao Makedonijom i Ahajom, da pođe u Jerusalim, rekavši, Nakon što budem ondje, moraću i Rim vidjeti.

22 I posla on u Makedoniju njih dvojicu koji su posluživali, Timotija i Erasta; no on se zadrža neko vrijeme u Aziji.

23 Istovremeno nastade nemala uzbuna zbog toga puta.

24 Jer neki srebrnar, po imenu Dimitrije, koji je izrađivao srebrne Dijanine škrinje i donosio nemalu dobit zanatlijama,

25 Okupi sve njih zajedno s onima koji su se bavili takvim poslom i reče, Gospodo, znate da je u tome umijeću naše bogatstvo.

26 Štaviše, vidite i čujete da je, ne samo u Efesu, nego gotovo po svoj Aziji, taj Pavle uvjerio i odvratio mnogo naroda, govoreći da nisu bogovi oni koji su rukom izrađeni.

27 Tako da ne samo što postoji opasnost da nam propadne zanat, nego i da bude prezren hram velike boginje Dijane i uništeno veličanstvo nje, kojoj se klanja sva Azija i svijet.

28 I kad čuše ova kazivanja, ispuniše se gnjevom pa povikaše, govoreći, Velika je Dijana efeska!

29 I uskomeša se sav grad; i jednodušno navališe u pozorište vukući sa sobom Gaja i Aristarha, Makedonce, Pavlove saputnike.

30 A kada Pavle htjede među narod, učenici mu ne dopustiše.

31 I neki od azijskih poglavara, njegovi prijatelji, poslaše k njemu, zamolivši ga da se ne osmjeljuje ići u pozorište.

32 Jedni, stoga, vikahu jedno, a drugi drugo: jer skup bješe smeten, i većina nije ni znala zbog čega su se okupili.

33 A iz mnoštva izvukoše Aleksandra, jer su ga Judejci gurali naprijed. I načini Aleksandar znak rukom hoteći da se odbrani pred narodom.

34 Ali kada ovi doznaše da je on Judejac, svi u jedan glas gotovo dva sata vikahu, Velika je Dijana efeska!

35 A kada gradski pisar umiri svjetinu, reče on, Ljudi, Efesci, ko od ljudi ne zna da je grad Efesaca štovalac velike boginje Dijane i lika koji je pao od Jupitera?

36 Budući da je to neporecivo, valja vam se umiriti i ne činiti ništa ishitreno.

37 Jer doveli ste ovamo ove ljude, koji nisu ni pljačkaši crkava, niti hulnici vaše boginje.

38 Stoga, ako Dimitrije i ove zanatlije koje su s njim imaju protiv koga kakvu tužbu, zborište zasjeda, a tu su i namjesnici: neka tuže jedni druge.

39 Ali tražite li išta drugo, na zakonitom skupu će se riješiti.

40 Jer u opasnosti smo da zbog ovog današnjeg meteža budemo pozvani na odgovornost, jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu gužvu.

41 I rekavši tako, on raspusti skup.