Djela apostolska 18

1 Nakon toga ode Pavle iz Atine i dođe u Korint.

2 I nađe nekog Judejca po imenu Akvila, rodom iz Ponta, koji je nedavno bio došao iz Italije, i Priskilu, ženu njegovu (jer je Klaudije bio naredio da svi Judejci napuste Rim), i dođe on k njima.

3 I budući da bješe istoga zanimanja, ostao je s njima i radio: jer oni po zanimanju bjehu šatorari.

4 I raspravljao je svakog sabata u sinagogi, i uvjeravao Judejce i Grke.

5 A kada su Sila i Timotije sišli iz Makedonije, Pavle bješe obodren u duhu, svjedočeći Judejcima da Isus bješe Hrist.

6 A kada su se oni počeli protiviti i huliti, otrese on svoju odjeću i reče im, Krv vaša na glave vaše; ja sam čist: od sada idem k neznabošcima.

7 I ode odande te uđe u kuću nekog čovjeka koji se zvao Just, štovatelja Božjeg, čija kuća bješe tik do sinagoge.

8 A Krisp, starješina sinagoge, zajedno sa svom svojom kućom povjerova Gospoda; i mnogi od Korinćana koji su slušali povjerovaše i krstiše se.

9 Tada Gospod progovori noću Pavlu u viđenju, Ne boj se, nego govori, i nemoj ućutati:

10 Jer ja sam s tobom i niko te neće napasti da ti naudi; jer mnogo je mog naroda u ovome gradu.

11 I ostade on ondje godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju.

12 A kada Galion bješe namjesnik Ahaje, digoše se Judejci jednodušno protiv Pavla i dovukoše ga pred sudilište,

13 Govoreći, Ovaj nagovara ljude da štuju Boga protivno zakonu.

14 Pavle samo što ne otvori usta, kadli Galion reče Judejcima, Da je posrijedi neka nepravda ili opako nedjelo, O Judejci, imao bih razloga podnositi vas:

15 Ali ako su u pitanju riječi i imena, i vaš zakon, sami to razmotrite; jer ja sudija nečemu takvom ne želim biti.

16 I otjera ih od sudilišta.

17 Tada svi Grci pograbiše Sostena, starješinu sinagoge, i stadoše ga udarati pred sudilištem. A Galion uopšte nije mario za to.

18 I nakon toga Pavle ostade ondje još neko vrijeme, pa se onda oprosti od braće te otplovi odande za Siriju, i Priskila i Akvila s njim; i ošiša glavu u Kenhreji: jer se bio zavjetovao.

19 I došavši u Efes, njih ostavi ondje, a on sām uđe u sinagogu te raspravljaše sa Judejcima.

20 Kada ga oni zamoliše da ostane duže vrijeme s njima, on ne pristade,

21 Nego se oprosti od njih, rekavši, Svakako moram ovaj praznik koji dolazi održati u Jerusalimu; no opet ću se vratiti k vama, bude li htio Bog. I otplovi iz Efesa.

22 Pristavši u Ćesariji, uziđe on i pozdravi crkvu pa siđe u Antiohiju.

23 I nakon što je ondje proveo neko vrijeme, otputova, te prođe svom galatijskom i frigijskom zemljom utvrđujući sve učenike.

24 Tada je u Efes stigao neki Judejac imena Apolo, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i silan u pismima.

25 Bješe on upućen u put Gospodov; a kako je bio gorljiv u duhu, govorio je i naučavao pomno o Gospodu, premda je znao samo za Jovanovo krštenje.

26 I poče on smjelo govoriti u sinagogi. Kada ga čuše Akvila i Priskila, uzeše ga oni k sebi te mu tačnije izložiše Božji put.

27 A kada je naumio da pređe u Ahaju, pisahu braća učenicima hrabreći ih da ga prime. A kada je došao, mnogo je pomogao onima koji su povjerovali po milosti,

28 Jer je silno uvjeravao Judejce, i to javno, dokazujući putem pisama da Isus bješe Hrist.