Djela apostolska 17

1 Prošavši kroz Amfipolj i Apoloniju, stigoše oni do Soluna, gdje bješe judejska sinagoga.

2 I, kao što je običavao, uđe Pavle k njima; i raspravljao je tri sabatnja dana s njima na temelju pisama,

3 Tumačeći i izlažući da je trebalo da Hrist trpi i vaskrsne od mrtvih; i da jest Hrist ovaj Isus, kog vam ja propovijedam.

4 I neki od njih povjerovaše, i pridružiše se Pavlu i Sili, kao i veliko mnoštvo pobožnih Grka, zajedno s nemalo uglednih žena.

5 A Judejci koji nisu vjerovali, obuzeti zavišću uzeše neke uličare, pokvarene ljude, i okupiše svjetinu, uzbuniše grad, i navališe na Jasonovu kuću pokušavajući da ih izvedu pred narod.

6 Ne našavši ih, izvukoše Jasona i neku braću pred gradske glavare vičući, Oni koji su preokrenuli svijet došli su i ovamo;

7 Nјih je Jason primio. Svi oni rade protivno ćesarevim odredbama, govoreći da postoji drugi kralj, neki Isus.

8 I uzbuniše oni narod i gradske glavare, kad ovi to čuše.

9 A kad uzeše jemstvo od Jasona i od ostalih, pustiše ih.

10 A braća odmah noću otposlaše Pavla i Silu u Veriju, koji, stigavši ondje, odoše u judejsku sinagogu.

11 Ovi bjehu plemenitiji od onih u Solunu, pa prihvatiše riječ sa svom spremnošću uma i svakodnevno istraživahu pisma je li to tako.

12 Stoga mnogi od njih povjerovaše; kao i nemalo uglednih Grkinja i muškaraca.

13 Ali kada Judejci iz Soluna doznaše da je Pavle propovijedao riječ Božju u Veriji, dođoše oni i tamo te uzbuniše narod.

14 I tada braća odmah poslaše Pavla kao prema moru, a Sila i Timotije i dalje ostadoše ondje.

15 A Pavla njegovi pratioci odvedoše do Atine i, primivši zapovijest za Silu i Timotija da što prije dođu k njemu, otputovaše.

16 Dok ih je Pavle čekao u Atini, u njemu se uznemirio duh kada je vidio da je grad potpuno predan idolopoklonstvu.

17 Zbog toga je raspravljao u sinagogi sa Judejcima i s pobožnima, a na trgu svaki dan s onima koje bi susretao.

18 Tada se neki od epikurejskih i stoičkih mudraca sukobiše s njim. I jedni rekoše, Šta bi ovaj brbljivac htio reći? a drugi, Izgleda da je navjestitelj tuđih bogova: jer im je propovijedao Isusa i vaskrsenje.

19 I uzeše ga, i odvedoše na Areopag govoreći, Možemo li doznati, kakva je to nova nauka o kojoj govoriš?

20 Jer čudnim nam tvrdnjama puniš uši: htjeli bismo, stoga, da znamo šta to znači.

21 (Jer svi Atinjani i stranci koji bjehu ondje ni na šta drugo ne trošahu vrijeme nego da pripovijedaju ili slušaju nešto novo.)

22 Tada stade Pavle posred Marsovoga brda i reče, Atinjani, vidim da ste u svemu previše praznovjerni.

23 Jer prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh žrtvenik s ovim natpisom, NEPOZNATOM BOGU. Koga, dakle, ne znajući štujete, njega vam ja navješćujem.

24 Bog koji je načinio svijet i sve u njemu, budući da je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukotvorenim hramovima,

25 Niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi šta trebao, kada sām svemu daje život, i dah, i sve ostalo;

26 I od jedne je krvi izveo svaki ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje, te odredio unaprijed utvrđena razdoblja i međe njihova prebivanja,

27 Da bi tražili Gospoda, ne bi li ga kako napipali i našli, jer nije daleko ni od jednog od nas:

28 Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo; kao što i neki od vaših pjesnika rekoše, Jer smo i potomstvo njegovo.

29 Ako smo, dakle, potomci Božji, ne smijemo smatrati da je Božanstvo nalik zlatu, ili srebru, ili kamenu izrezbarenu umijećem i ljudskom maštom.

30 I na ova razdoblja neznanja Bog je zažmirio; ali sada zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju:

31 Jer odredio je dan u koji će pravedno suditi svemu svijetu po onome čovjeku kog je odredio, po kome je svima dao jemstvo, vaskrsnuvši ga od mrtvih.

32 A kada oni čuše o vaskrsenju od mrtvih, jedni se počeše izrugivati, a drugi rekoše, Ponovo ćemo te slušati o tome.

33 Tako Pavle ode od njih.

34 No neki muškarci pristadoše uz njega, i povjerovaše: među njima bješe Dionisije Areopagit, i žena imena Damara, i drugi s njima.